Spektar metoda liječenja kancera

Imunoterapije mnogo obećavaju, ali im je razvoj spor i skup. Dodatna nepogodnost je što kompanije lijek patentiraju pa, zahvaljujući monopolu, formiraju visoke cijene.

  • Magazin
  • Zdravlje


Rak, kancer, tumor – to su zlokobne riječi koje oko sebe okupljaju čitav niz različitih, neprijatnih asocijacija, tako da ih ljudi često izbjegavaju izgovoriti i radije kažu “ono najgore”. Prema ovoj bolesti pokazujemo strahopoštovanje jer oboljeti od raka znači patnju, ali znači i osvještenje vlastite prolaznosti na vrlo bolan način.

Čak se i sami termini rak i tumor često koriste kao metafore za zlo, truljenje, za nešto što je u isto vrijeme i zlo i ružno. Ovi negativni stereotipi ne pomažu ni pacijentima ni medicinskom osoblju: kultura smrti kao posljedica straha i nerazumijevanja utiče na percepciju raka kao neizlječive bolesti, nečega od čega se sigurno umire.

Rak je predmet mistifikacija, pogrešnih predstava, straha i tabua. U većini slučajeva, osobe koje sumnjaju na simptome raka su uvjerene kako dijagnoza raka neminovno znači i hiruršku intervenciju te stoga ignorišu simptome i odugovlače posjet ljekaru i uspostavljanje dijagnoze. Sve ovo u nemalom broju slučajeva dovodi do kasnog dijagnosticiranja i započinjanja terapije.

Skup srodnih bolesti

Danas se kancer posmatra kao skup srodnih bolesti, koje se, ipak, mogu mnogo razlikovati. Rak predstavlja svaki poremećaj diobe i diferencijacije stanica u kojem se stanice počnu nekontrolisano dijeliti i širiti na okolna tkiva. U našem organizmu postoje trilioni stanica i uvijek postoji mogućnost da će se procesi diobe i diferencijacije u nekoj od tih stanica poremetiti.

Organizam ima mehanizme putem kojih se mogu uništiti ove “podivljale” stanice. Međutim, ako su ti mehanizmi uništeni ili poremećeni, stanice nastavljaju nekontrolisanu diobu.

U normalnim uslovima, samo jedan dio stanica našeg tijela zadržava sposobnost diobe, primjerice, stanice kože. Nervne i mišićne stanice se ne mogu tako jednostavno obnavljati kao što to mogu stanice kože. Ako se kod stanica koje su zadržale sposobnost diobe poremeti ovaj proces, onda se počinje stvarati tumor.

Uzroci poremećaja staničnog ciklusa, tog tačno određenog procesa rasta, razvoja i diobe stanica, mogu biti različiti: zračenje, virusne infekcije i neke hemijske tvari mogu uzrokovati poremećaje genetičke šifre sadržane u DNK i tako dovesti do mutacija. Neke od tih mutacija mogu uzrokovati nekontrolisan rast i diobu stanica. Rak mogu uzrokovati i neki geni, označeni skupnim imenom onkogeni i proto-onkogeni.

Premda je uzrok nastanka tumora upravo poremećaj rasta, razvoja i diobe stanica, sami tumori nisu uniformno oboljenje i sva istraživanja pokazuju kako postoji velika varijabilnost markera i odlika ne samo različitih tipova tumora nego i tumora istog tkiva. Stoga i terapije tumora moraju ići u različitim smjerovima. Naučnici su odavno izgubili iluziju da će se jednom pronaći panacej – lijek za sve vrste tumora.

Medicina je danas uznapredovala te hirurško odstranjivanje tumora više nije jedina opcija liječenja. Čak i u hirurgiji postoji mnogo više opcija od klasičnog skalpela: postoje kriohirurške metode, u kojima se tumor zaleđuje pomoću tečnog nitrogena ili argona, a koje se koriste u terapiji nekih ranih formi raka kože, grlića materice i kod retinoblastoma.

Također, nerijetko se primjenjuje i odstranjivanje tumora laserom. Osim hirurških intervencija, hemoterapija i zračenja, u tretmanu tumora danas se upotrebljavaju hormonalne terapije te tzv. “ciljane terapije” koje uključuju imunoterapiju. Tu su i terapije matičnim stanicama, terapije virusima (viroterapija) te još niz pristupa koji se još uvijek klinički testiraju.

Prednosti i nedostaci hemoterapije

Jedna od najpoznatijih metoda liječenja raka jeste hemoterapija. Primjenjuje se kako bi se obuzdao rast stanica na određenom području te kako bi se smanjile šanse za povratak bolesti. Ovaj termin se odnosi na upotrebu citotoksina (“citostatika”), što je naziv za sva ona jedinjenja koja remete diobu stanica, duplikaciju DNK i razdvajanje hromosoma.

Međutim, to znači da citotoksini imaju potencijal da uništavaju i zdrava tkiva. Gotovo svi citostatici utiču na poremećaj funkcije imunog sistema, što se očituje kroz pojavu opšte slabosti organizma, pojavu povraćanja, diareje, groznice, gubitka kose i drugih vrlo neugodnih pojava. Neki oblici hemoterapija su gonadotoksični te mogu izazvati sterilnost.

Sve ovo izaziva jednu vrstu kulturološke averzije prema hemoterapiji kao načinu tretiranja tumora: ljudi se više boje same terapije te pokušavaju izbjeći pravodobnu hemoterapiju. Kritike hemoterapije često dolaze iz nestručnih krugova koji se zalažu za primjenu “alternativnih” metoda liječenja kakve su upotreba nekih biljnih pripravaka, urinoterapija, alkalna dijeta, terapija leatrilom, homeopatija, terapija hrskavicom ajkule i slične metode za čiju upotrebu ne postoje medicinski dokazi o djelotvornosti.

Nažalost, ni sama hemoterapija nema jednaku učinkovitost za sve tipove kancera te treba znati da postoje tumori koji pokazuju rezistentnost na ovaj vid terapije.

Nažalost, loš glas koji prati hemoterapiju doveo je do pojave raznih kampanja u kojima se nekredibilno tvrdi kako je hemoterapija samo trik farmaceutske industrije i da ovaj vid terapije uopšte ne djeluje.

Treba se nadati kako će sprega hemoterapije i nanotehnologije razviti preciznije terapije u kojima bi se pomoću nanočestica lijek mogao otpremiti tačno do stanica tumora.

U časopisu Nature Nanotechnology je 2016. objavljen rad Dmitrija Lapotka o nanočesticama koje eksplodiraju unutar stanica tumora i tako razaraju isključivo tumor, ali ne i zdrave stanice.

Terapija radijacijom je treća najčešće primjenjivana terapija. Cilj ove terapije je što preciznije ozračiti stanice tumora, a da pri tome bude što manje štete na zdravom tkivu. X-zrake ili neka druga visokoenergetska zračenja imaju osobinu da uništavaju stanice tumora i takva zračenja se koriste u ovom vidu terapije.

Često se koristi u kombinaciji sa hemoterapijom, dok je za neke pacijente to i jedina indicirana terapija. Oko 70% pacijenata u toku liječenja ili palijativne terapije (terapija sa ciljem ublažavanja tegoba) primi terapiju zračenjem. U budućnosti bi pacijentima postala dostupna i terapija protonskim zrakama, podtip terapije radijacijom, koja mnogo preciznije cilja tumore.

Terapija matičnim stanicama danas nalazi dosta primjene u liječenju nekih oblika leukemija. U tu svrhu se koriste ili matične stanice iz pupkovine, posebno pohranjene nakon rođenja ili matične stanice koštane srži od odgovarajućeg donora.
Nove terapije

Pored ovih, sada već standardnih terapija tumora, postoje i terapije koje ili su tek dozvoljene ili prolaze klinička ispitivanja. Neke od njih su naročito zanimljive jer se sastoje od stanica samog pacijenta, a ponajviše se tu misli na stanice imunološkog sistema ili biomolekule koje stanice imunološkog sistema proizvode.

Ovaj, prilično širok spektar različitih pristupa, u onkologiji je poznat kao imunoterapije. Nedavno je američka Agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration, FDA) odobrila Novartisov lijek za rak koji se dobija od stanica samih pacijenata za terapiju pedijatrijske limfoblastične leukemije. Personalizirani lijek, nazvan Kymriah, sastoji se od izmijenjenih T-limfocita pacijenta.

Ti “poboljšani” limfociti imaju receptore koji ovim stanicama imunog odgovora omogućavaju prepoznavanje stanica tumora koje potom unište. Dakle, izmijenjeni T-limfociti su neka vrsta “specijalnih trupa” imunološkog sistema, programirani da uništavaju stanice pacijentovog tumora. Lijek će, nažalost, mnogima biti nedostupan s obzirom da će koštati 475.000 dolara ili čak više.

U sklopu imunoterapijskog pristupa razvijaju se i vakcine koje mogu generirati specifičan imuni odgovor i čini se da bi ovaj pristup bio vrlo dobar u tretmanu melanoma i renalnih tumora. Jedan od takvih tipova tretmana jeste i Sipuleucel-T vakcina za rak prostate, koja se prodaje pod komercijalnim nazivom Provenge, proizvođača Dendreon Corporation.

Ovdje se također radi o personaliziranoj terapiji pri čemu su izmijenjene posebne krvne stanice imunog odgovora, zvane dendritske stanice, čija je uloga da “pokažu” antigen onim stanicama koje napadaju i ubijaju antigen. Izmijenjene dendritske stanice induciraju imuni odgovor na stanice raka prostate. Provenge se preporučuje kod metastatskih oblika tumora prostate, a cijena mu od 2014. godine iznosi oko 100.000 dolara.

Imunoterapije mnogo obećavaju, ali je njihov razvoj spor i skup, što na kraju dovodi do formiranja visokih cijena. Također, dodatna nepogodnost za pacijente je i to što kompanije koje razviju ove terapije obično lijek patentiraju i imaju monopol nad njim, a to daje dodatni prostor za formiranje visokih cijena.

Inhibitori neoangiogeneze, tj. supstance koje sprečavaju stvaranje novih krvnih sudova, predstavljaju još jedan pravac novih pristupa terapiji tumora. Naime, tumori veći od 2 mm ne mogu rasti i hraniti se bez vlastitog krvotoka. Bez novih krvnih sudova, stanice tumora umiru.

Jedan od najčešće spominjanih inhibitora angiogeneze u kontekstu terapije tumora jeste bevacizumab (Avastin), koji se uspješno koristi kod raka debelog crijeva, glioblastoma (jedan oblik tumora mozga) i raka pluća.

Međutim, problem ovih lijekova je to što su visoko specifični na samo jedan određen faktor stvaranja novih krvnih sudova, dok drugi faktori nastavljaju djelovati, Također, problem predstavlja i način administracije ovih lijekova te održavanje stabilnosti, a time i aktivnosti lijeka.

Pripitomljeni virusi

Jedan od najnovijih (i najmanje istraženih) pristupa u terapiji tumora predstavlja onkolitička viroterapija. U ovom pristupu, ljekari bi koristili određene “pripitomljene” viruse koji ili sami uništavaju stanice tumora ili donose neki lijek. Nedavno je u The Journal of Experimental Medicine objavljen rad u kojem je pokazano onkolitičko dejstvo zika virusa na jedan od najagresivnijih tipova raka mozga – glioblastom.

Naime, stanice glioblastoma su vrlo slične nediferenciranim mladim stanicama moždanog tkiva (matičnim stanicama) i zika virus napada samo ove stanice, dok odrasle stanice “ne dira”. Upravo je stoga opasan po nerođene bebe: zika virus uništava matične stanice mozga fetusa i jedan je od uzroka mikrocefalije novorođenčadi. Upravo je glioblastom nedavno dijagnosticiran američkom senatoru Johnu McCainu.

Viroterapija je još uvijek nesigurno polje: u Latviji je 2004. odobren lijek za tumore Rigvir, baziran na principu viroterapije. Međutim, iako je lijek namijenjen za terapiju melanoma, institucija koja obezbjeđuje pristup ovoj terapiji, International Virotherapy Centre iz Latvije, počela je lijek reklamirati kao ultimativnu terapiju za sve vrste tumora, bez medicinskih dokaza da je to tako.

Također, akreditovani partneri ove institucije su neke klinike alternativnog predznaka, koje nude nedokazane i netestirane terapije. Rigvir se može nabaviti u preko 20 zemalja.

Međutim, u septembru ove godine David H. Gorski, priznati onkolog te promotor nauke i medicine bazirane na nauci, napisao je tekst za Science-Based Medicine pod naslovom “Rigvir: Another unproven and dubious cancer therapy to be avoided” u kojem dovodi u sumnju djelotvornost ovog lijeka i proglašava ga potencijalnom podvalom.

Ipak, to ne znači da viroterapija kao princip ne djeluje: jedna druga terapija, Talimogene laherparepvec ili, jednostavnije, T-Vec, prošla je klinička ispitivanja djelotvornosti za liječenje melanoma.

Izvor: Analiziraj.ba

KOMENTARI3
POŠALJITE PORUKU

ALTERNATIVA PROTIV RAKA

06.10.2017 09:33

skorpion

06.10.2017 11:08

Dobar je članak samo koliko ja znam prvi i osnovni način liječenja tumora je hirurgija a ostale terapije se koriste na osnovu patološke analize tumora, stadijuma razvoja, mogućnosti širenja...itd.

Jagode su korisne

08.10.2017 23:42

Nema nista alternativno da puno pomaze. Meni je zao moje mame koja ima 63 i donosi mi razne cajeve iz Bosne s uvjerenjem da ce pomoci. Ja to uzmem i popijem jednom onda vise ne mogu, ali joj ne govorim. Za jagode su Kinezi vrsili istrazivanje. Sto rece rahmetli Donna Ares da bolestan zeli da ozdravi, a ja licno zelim da produzim da mi se roditelji ne pate iza mene. Covjek moze oduziti, ali ne puno produziti.

Razvoj: NEST387

© Aleksandar Kamenjašević 2016.
Sva prava zadržana.