Video: Posljednje zlatno sjećanje - Indijanapolis 2002. godine...

Na današnji dan pre 15 godina naša košarkaška reprezentacija po peti i za sada poslednji put postala je šampion sveta. . .  Pre deceniju i po poslednji put smo vladali svetom! Na današnji dan pre tačno 15 godina osvojili smo poslednju zlatnu medalju postavši prvaci sveta.  "Mi imamo svoga Boga, ime mu je. . . " Na današnji dan pre 15 godina odigrano je veliko finale Svetskog prvenstva između SR Jugoslavije i Argentine. Podsetite se nekih detalja. . .

Košarka 08.09.2017 | 23:10
Video: Posljednje zlatno sjećanje - Indijanapolis 2002. godine...
Na današnji dan pre ravno 15 godina naša košarkaška reprezentacija - tada pod imenom Jugoslavija - po petu put u svojoj istoriji, a drugi put uzastopno postala je šampion sveta! Posle Ljubljane 1970, Manile 1978, Buenos Ajresa 1990. i Atine 1998, Plavi su u poznatom košarkaškom gradu Indijanapolisu prvo u četvrtfinalu tukli moćni Drim tim (81:78), zatim Novi Zeland (89:78) i naposletku Argentinu (84:77). 

Pre toga naši momci doživeli su dva poraza prolazeći kroz dve grupne. Bolji od nas bili su prvo Španci, a onda i Portoriko. 

Samo finale Jugoslavija i njeni navijači dočekali su u velikoj euforiji. Nakon velikog trijumfa nad Amerikancima teško je bilo i zamisliti da bi neko mogao da nam stane na put i ukrade zlato, ali Gaučosi sa Đinobilijem, Obertom, Skolom, Skonokinijem, Noćionijem...svakako nisu bili mačji kašalj. 



Drama koja se odigrala tog 8. septembra u Konseko fildhausu nije za prepričavanje na ovaj način. Za one mlađe i neupućene dovoljno je reći smo na manje od četiri minuta pre kraja gubili osam razlike; da je onda Peđa Stojaković ubacio trojku; da je Bodiroga vezao sedam poena; da Grk Picilkas u poslednjem napadu pri nerešenom rezultatu nije video faul Jarića nad Skonokinijem; da se onda igrao produžetak; da su nam Argentinci u dodatnih pet minuta ubacili samo dva poena, te da se Beograd od slavlja tako tresao samo posle Atine '95. godine.

Tada smo se zvali Jugoslavija, na klupi je sedeo Svetislav Kari Pešić, a veliki Dejan Bodiroga pretvorio nemoguće u moguće u Indijanopolisu za preokret i veliki trijumf nad Argentinom – posle produžetka – u jednom od najdramatičnijih finala Mundobasketa u istoriji.

Tih 150 sekundi u "Conseco fieldhousu' jedni su od najuzbudljivijih i u istoriji srpskog sporta, ali je ipak 'Bodibondova' serija od 9:0, pri vođstvu 'Gaučosa' 74:66, posebna priča. 

Međutim, ni to nije bio kraj jer je Vlade Divac promašio oba bacanja na šest sekundi do kraja, da bi na drugoj strani Marko Jarić, u poslednjim trenucima susreta, napravio čist faul na Ugom Skonokinijem, ali se arbitar Huan Migel Mercedes iz Dominikanse Republike nije oglasio. 

Argentinci su bili u nokdaunu, što 'Plavi' maksimalno koriste, dodatnih pet minuta rešavaju u svoju korist 9:2, posle čega je veliko slavlje širom planete, a ponajviše u Beogradu moglo da počne.

Jedan od najboljih evropskih igrača, Bodiroga je blistao sa 27 poena (6/8 za dva, 2/5 za tri), šest skokova i tri asistencije, a fenomenalan je bio i Predrag Stojaković sa poenom manje, ali i istim brojem uhvaćenih lopti i jednom ukradenom.

Finalni meč pred više od 17.000 navijača, uz prisustvo nekoliko hiljada Srba, bio je samo trešnjica na torti, na koju je prethodno stavljen šlag slavljem nad domaćom selekcijom u četvrtini finala.

Krenulo je deklasiranjem Angole (113:63), pa porazom od Španije (71:69), odnosno trijumfom nad Kadanom (87:71) za drugo mesto u grupi A, da bi se stvari iskomplikovale prolaskom u drugi deo takmičenja u grupu E.

Tamo smo doživeli neuspeh od kasnije pobednika grupe Portorika (85:83), savladali smo Brazil (90:69), kao i Tursku (110:78), ali je to bilo dovoljno samo za treće mesto, iza Španaca, što je značilo da idemo na prve favorite na startu nokaut faze.



Pirs, Redži MIler, Majkl Finli, Andre Miler, Ben Valas, Entoni Dejvis, Džermejn O'Nil... Ali, Peđa, Vlade i Milan Gurović imali su druge planove.

Divac je bio najefikasniji sa 16 poena i 11 skokova, dodao je i dve blokade, a kao presudne su se ispostavile trojke Stojakovića i Gurovića – prvi ih je ubacio tri, drugi četiri i prvo veliko slavlje u hali, domovini i širom sveta...

Usledila je pobeda nad Novim Zelandom za plasman u finale (89:78), dosta teže nego što se očekivalo, a koliko je našem narodu značila ova medalja najbolje govore slike sa ulica naših gradova...

Prošlog puta stali smo na korak od istog cilja, dok ćemo novu šansu – nadamo se, u najjačem sastavu – imati u Kini 2019. godine.





Priča za film, poput onog koji je već snimljen o jednoj zlatnoj generaciji košarkaša ovog prostora.

Svetsko prvenstvo u Indijanapolisu 2002. godine. Jugoslavija je na njega došla kao aktuelni  evropski prvak iz 2001. u Istanbulu. Jugioslavija je na tom šampionatu, jednostavno, dominirala. sa takvim "pedigreom", tim u kojem su bili Dejan Bodiroga, Vlade Divac, Marko Jarić, Predrag Stojaković... bio je "viđen" za jednu od medalja.

Međutim, već u 2. kolu dogodio se neočekivani poraz od Španaca (71:69). Ta utakmica se pamti po dva detalja - Boduroga je imao šut za produžetak, a tada 22-godišnji Pau Gasol dao je 25 poena. A onda novi hladan tuš za tim Svetislava Pešića - posle pobede nad Kanadom, poraz od Portorika!

Kako to obično biva, kada naiđe bura na površinu izlaze stvari koje su se tada čuvale ispod tepiha... Pričalo se o lošoj atmosferi među igračima, da bi se sve to "preseklo" pobedama nad Brazilom i Turskom koje su vratile samopouzdanje "plavoj četi".

Došla je na red famozna utakmica u četvrtfinalu protiv SAD. Niko nije spavao u Beogradu i tadašnjoj SR Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora). Odlično prvo poluvreme, Divčevih 16 poena, prednost od +4. Ali, naravno da ništa nije bilo gotovo. 

Amerikanci su počeli da melju u trećoj četvrtini i izgledalo je da je sve otišlo u nepovrat... Imali su prednost od 10 poena (69:59), a onda su Milan Gurović i Marko Jarić stisli onu stvar i kreirali preokret. Uh, kako je tada Jarić bio hladan kao špricer sa linije penala... Povela je Jugoslavija 81:78, Pešić je odlučio da se ne pravi faul, a Milerov šut završio je na obruču.

Kakva ekstaza, ludilo, vatromet!

U polufinalu umesto očekivanog Portorika, na Jugoslaviju je izašao Novi Zeland i Pera Kameron. Novi Zeland je iskoristio potpuno pražnjenje "plavih" u meču protiv SAD, imao je +8 na poluvremenu, ali se Dejan Koturović (18 poena) pobrinuo da jedna medalja bude u džepu - na kraju 89:78. 

Iz tog duela pamti se i sada već čuveni slučaj BANANA. Tada je Vladimir Radmanović, odlukom selektora Pešića, odstranjen iz tima. Sve se dešavalo u poluvremenu polufinala. Posle toga nije bilo ni vremena da se neko time bavi. Čekao nas je meč protiv Argentine.

Argentina jaka, prejaka. Manu Đinobili je na počeku meča povredio skočni zglob i ma kako loše zvučalo - mora se priznati da je to bila dobra stvar po Jugoslaviju. Argentinski centri su radili šta su hteli, Jugoslavija bez raspoloženog šutera... 

"Gaučosi" su imali sve u svojim rukama, kontrolisali su utakmicu i imali su prednost. Na nešto više od dva i po minuta kre kraja na semaforu je pisalo 74:66 za Argentinu. Malo ko je verovao, malo ko je mogao da pretpostavi da će se Jugoslavija izdići iz pepela.

Na scenu je tada stupio Dejan Bodiroga. Oni njegovi čuveni driblinzi, spori, ali ipak neuhvatljivi. Dva puta za dva, jednom za tri, pa dva pogođena penala - 75:75! Jugoslavija je u životu!

Divac je imao šansu da sa penala donese pobedu, ali je promašio oba. Sudije potom zažmurile na faul nad Skonokinijem, ali hej, ko bi to svirao...

Stojaković ubada trojku, Divac pravi rampu za treći neiskorišćeni napad Argentinaca. Bodiroga potom pogađa još dva slobodna bacanja za velikih 80:75... Argentincima je "ušla voda u uši" i sve je bilo rešeno...

"Hičkok je malo dete za naše košarkaše", rekao je tada komentator RTS-a Predrag Strajnić.

 A Aleksandar Đorđević, koji je bio stručni konsultant u studiju je ocenio da je reč "o najvećem uspehu jugoslovenske košarke zbog toga na koji je način postignut, gde i kako".

Taj Indijanapolis i dalje je naše poslednje košarkaško zlato...   

JUGOSLAVIJA - ARGENTINA 84:77

Indijanapolis, 8. septembar 2002. Dvorana: Konseko fildhaus. Gledalaca: 17.079. Sudije: Picilkas (Grčka) i Mersedes (Dominikanska Republika).

Jugoslavija: Jarić 9 (4/6 šut iz igre), Divac 3 (1/6), Vujanić 7, Tomašević 6, Gurović 3 (3/6), Bodiroga 27 (9/10), Koturović 3 (3/4), Rakočević, Stojaković 26 (8/8). Nisu ulazili: Predrag Drobnjak i Žarko Čabarkapa. Trener: Svetislav Pešić.

Argentina: Skonokini 3 (1/2 šut iz igre), Skola 11 (3/5), Noćioni 5 (1/2), Paladino 10, Volkovicki 11 (2/3), Sančez 3, Đinobili, Montekija 4 (1/2), Oberto 28 (6/8), Viktorijano, Fernandez 2. Nije ulazio: Gutijerez. Selektor: Ruben Manjano.

Izvor: mozzartsport/B92/mondo.rs

foto: MN Press

Komentari / 0

Ostavite komentar