Analiza: Ovaj momak je - Dva u jedan!

To je ono što je selektor Aleksandar Đorđević tražio sve ovo vreme - lidera! Sposobnog da ponese veliko opterećenje u izostanku najvažnijih kajli srpskog tima, da sam iskreira šut i razbije protivnički sistem fatalnim hicima, ali i majstora kamuflaže, spremnog da se upusti u avanturu i preuzme svaku dodeljenu ulogu.

Košarka 08.09.2017 | 21:30
Analiza: Ovaj momak je - Dva u jedan!
Prekjuče je flertovao sa triplom-dablom, juče mu je samo jedna asistencija nedostajala da pribeleži dabl-dabl. I opet nije zadovoljan, jer želi mnogo više. Za grb na dresu, za tim, za sebe. Bogdan Bogdanović nikada nije bio neko ko se zadovoljava malim stvarima. To je pokazao još one januarske večeri kada je moskovskom CSKA u srcu Kombank Arene spakovao 27 poena i sa nepune 22 godine sam razbio rusku vojku. Njegov igrački rast nešto je što je vredelo ispratiti svih ovih godina, a sada je jasno da još neće dobiti konačni oblik.

I to je vrlo dobra stvar. Jer, kada je neko spreman da odbaci igračku sujetu i napusti zonu komfora kako bi probao nešto novo - rađaju se velike stvari. A mali je procenat košarkaša spremnih da se, prosto rečeno, kockaju, i da se razvijaju u drugom smeru, pogotovo kada je mnogo onih što znaju samo da zakucaju, ili samo da šutiraju iz ugla. Da prate šablon i budu to što jesu.

Bogdanović odavno nije igrač sa jednom dimenzijom. Još je Duško Vujošević posle pomalo neočekivanog povratka u Humsku 1 i temeljnog rada uvideo da Bogdan razume veštinu plejmejkera. Znao je da mu dodeli loptu u ruke i da bude njegovo tajno oružje. Jer, ko bi mladom igraču u razvoju sa izraženim šuterskim karakteristikama dao loptu i trpeo njegove greške? Malo je stručnjaka sa takvom dozom tolerancije. Srećom po Bogdana, imao je ko da ga istrpi.

Ono što je trofejni stručnjak Partizana napravio, Željko Obradović je kao trenerski mag ove igre i takođe kreator mnogih velikih imena svetske košarke nadogradio i uobličio u sadašnji oblik. Ne bismo da ulazimo u to koliko ko ima zasluga za ono što Bogdanovićdanas jeste, jer to i nije poenta. Važno je ono što je sada i što Bogdan predstavlja, za klubove u kojim je igrao, ali i reprezentaciju čiji dres nosi. 

Posle utakmica sa Velikom Britanijom i Belgijom selektor Aleksandar Đorđević je zadovoljan onim što vidi. To je ono što je i tražio sve ovo vreme - lidera! Sposobnog da ponese veliko opterećenje u izostanku najvažnijih kajli srpskog tima, da sam iskreira šut i razbije protivnički sistem fatalnim hicima, ali i majstora kamuflaže spremnog da se upusti u avanturu i preuzme dodeljenu ulogu - organizatora igre. 

Bogdan je sve to znao i umeo pre nego što je ovog leta ponovo zadužio reprezentativni dres i pre nego što su se desile povrede i otkazi. A Đorđević je konstantno tražio ugao, soluciju kako da izbalansira rasnog šutera u Bogdanu, njegovu neizmernu želju za dokazivanjem i pobeđivanjem i pretoči je u još jednu, stabilnu komponentnu. Posle tri nimalo lake utakmice, naišao je trenutak kada je Bogdanović konačno iskristalisao još jednu važnu rolu u ekipi i sam uvideo šta, kako i koliko može u novim uslovima. 

"To smo i tražili prilikom pripremnog perioda i dobro je da Bogdan ima tu ulogu i da je krenuo da razmišlja u tom smeru. U početku se nepotrebno opteretio, a on je toliko polivalentan igrač, on može da napravi devet asistencija, što nama jako, jako mnogo znači. Razgovarali smo posle poraza od Rusije i jako je fokusiran na igru generalno, ne samo svoju, što je jako dobro", bio je zadovoljan selektor Đorđević posle trijumfa nad Belgijom. 

To nije lako kada se nalazite u situaciji da ste jedini igrač u timu sa sigurnim poenima u rukama. Kada znate da ćete biti glavna meta protivničkih odbrana, da ćete trpeti udvajanja i brojne pritiske, grube kontakte i da je, zapravo, velika odgovornost na njemu. On od svega toga nije bežao, već se hrabro, muški uhvatio u koštac sa svim aktuelnim problemima i izlupao im šamare. 

I ne samo što je pomogao sebi, tako što je skinuo veliki teret sa leđa i našao unutrašnji mir, već je rasteretio i Stefana Jovića i omogućio mu da oseti to, preko potrebno, olakšanje. Jer, bilo je vidljivo od početka turnira da su obojica imali svojih briga. Svako je to ispoljavao na svoj način, možda oku prosečnog gledaoca to nije bilo vidljivo, ali je bilo tu. Jović je tek na početku Evrobasketa shvatio koliki je zadatak dobio u odsustvu Miloša Teodosića i Stefana Markovića, iako je u Crvenoj zvezdi već nosio takvo breme. Trebalo mu je vremena da se navikne, a to je učinio brzo. Ipak, selektor je uvideo da je i njemu potrebno malo odmora, pa je Bogdanović protiv Belgije rado uzeo loptu i počeo da diriguje. 

Na sedam asistencija upisanih protiv Velike Britanije, nadovezao se sa još devet završnih dodavanja protiv Belgije. To ga je dovelo na prosek od nešto više od pet asistencija, pa je ispred njega upravo samo Jović. Prvopozivac za plejmejkersko mesto. Bilo je tu i atraktivnih pokušaja, iza leđa i bez gledanja. Nije se završilo željenim ishodom. Nije sad ni važno, jer će sigurno biti bolje. Sa Bobanom Marjanovićem stvara jaku konekciju, sve se bolje razumeju na terenu, što je i dovelo do toga da srpski džin odigra prvu 20+ partiju u takmičarskom, reprezentativnom meču.

Bogdanović je iskazao psihološko rasterećenje, a osećaj su upotpunile dve utakmice bez gladijatorskog ritma. 

Opet, nije da Bogdan ne voli kada se dobro zakuva. Da oseti pritisak rivala, publike, rezultata. Dovoljno je samo prisetiti se ona dva minuta protiv Turske - dve trojke u srce protivnika i simultanke završene sa dva pogođena slobodna bacanja i zaokruženih deset poena. I to u momentima kada je Ulker Arena ključala, a Turska serijom 11:0 potpuno anulirala zaostatak i vratila se u ravnopravnu borbu za trijumf Tako nije mislio i Bogdan. Ako to nije dovoljno, setite se samo da je protiv Letonije postavio reprezentativnu lestvicu na dosad najviši nivo i izrešetao koš sa 30 poena. 

"Jedino što mi se sada ne sviđa jeste ovolika minutaža Bogdana Bogdanovića. On je najmlađi, tako da – neka ga, neka cepa! Može da dobije još deset minuta ako treba, ne brinem se za njega. Takav je on. On će sutra da traži jedno sat i po vremena šuterskog treninga bandažiran, pa utakmicu, pa onda da ostane i šutira... Taj je lud skroz", rekao je Đorđević posle okršaja sa Letonijom.

Zato Bogdan Bogdanović nije običan košarkaš. On je fanatik, retka sorta pobednika. Jer, kada je neko i protiv rivala kvaliteta Belgije, uz dužno poštovanje, izađe na teren sa željom da odigra ciljanu minutažu i kaže da ne oseća nikakav umor jer samo želi da igra košarku i tako pomogne saigraču da malo odmori, onda znate da je reč o nečemu posebnom. 

Izvor: mozzartsport

Komentari / 0

Ostavite komentar