Arčibald Rajs: Prijatelj Srba

Mačvansku ravnicu do sada nije mimoišla niti jedna buna, ustanak niti rat. Svom svojom silinom brojni zlodusi gazili su tu domaćinsku niziju. U njoj je počeo i Prvi svjetski rat koji je uzeo pregolem danak. Posebno u Prnjavoru i Lešnici.

Srbija 05.09.2017 | 13:49
Arčibald Rajs: Prijatelj Srba
Mačvanska sela šire se i duže: Badovinci, Lešnica, Crna Bara, Glogovac, Klenje, Banovo Polje, Očage, Mačvanski Pričinović, Dublje, Tabanović, Štitar, Mačvanski Metković, Noćaj, Sovljak i druga, ali, za razliku od njih, Mačvanski Prnjavor sve više ima osmjeh varošice. I zaslužio je.

Ovo veliko naselje ne zna se da li je šire ili duže. Pravcem sjever – jug na dva jednaka dijela presjeca ga „podrinjska magistrala“, put koji od Šapca prostranom Mačvom vodi do Loznice, a onda kroz Podrinje u Mali Zvornik, pa u Ljuboviju i Bajinu Baštu – sve do Kaluđerskih bara na planini Tari.

Kroz Mačvanski Prnjavor tim putem sada prolaze dobri ljudi – ali je uvijek kobno kada njime, a ponekad i sa svih strana, dolaze zlodusi. Paklenici su, preko Drine, dolazili čak dva puta u dvadesetom vijeku.

Prvi put u ljeto 1914. godine, prešavši Samurovića adu kod semberskog sela Amajlije, preko Alanovića navoza, i drugi put sredinom proljeća 1941. godine. Oba puta bili su u skoro istim odorama. Oni cara Franje nosili su modroplave, a Hitlerovi uniforme tamnozelene boje. I jedni i drugi došli su istim zločinačkim, krvožednim namjerama.

Ovi drugi, sa čeličnim šljemovima bili su isto krvoločni kao Jozefovi soldati. I jedni i drugi sravnili su Prnjavor, a njegovu pravoslavnu crkvu pretvorili su u konjušnicu.

U ljeto 1914. planuo je Prvi svjetski rat. Mačva, Prnjavor, Jadar, Gučevo, Pocerina i Podrinje bili su u njegovom epicentru – pa je zato baš tu i započeo, do tada neviđen, pogrom i pokolj Mačvana.



U istorijskim dokumentima i u crkvenom ljetopisu piše da je dvanaesti avgust 1914. godine bio koban za ovo naselje i njegovu crkvu, jer je tada Peta austro-ugarska armija, čiji je front bio od ušća Drine u Savu kod Rače do Zvornika, za samo sedam prvih dana rata počinila nečuvene zločine - Prnjavor je doživio stravičan pokolj.

O tom varvarskom pohodu zloduha, kada je taj dio Mačve krvoliptao, iskreno je svjedočio doktor Rudolf Arčibald Rajs - Švajcarac. Veliki prijatelj Srba, Mačvana posebno.

U znak zahvalnosti zbog toga je proglašen za počasnog građanina Prnjavora, a Prnjavorčani su mu podigli i spomenik u porti hrama Proroka Ilije, nedaleko od grobnice u kojoj su kosti nekoliko stotina stanovnika ovoga mjesta - žrtava vojske Fraca Jozefa iz ljeta 1914. godine i fašista iz 1941. godine. Tu prnjavorsku spomen-kosturnicu nazivaju još i podrinskom Ćele-kulom.



Izvještaji Arčibalda Rajsa sa ratišta iz Srbije izazvali su veliku pažnju u Evropi, otkrili su istinu o zločinima austrougarske vojske u Mačvi i Podrinju i pomogli da se u javnom mnjenju evropskih zemalja stvori slika o pravednoj borbi koju je tokom Prvog svjetskog rata vodila Srbija.

Arčibal Rajs, švajcarski profesor i naučnik, kriminolog i humanista, proveo je četiri godine u redovima srpske vojske, bilježeći zločine koje je Austrougarska vojska vršila nad Srbima, O tome je napisao nekoliko knjiga, među kojima je najpoznatija Šta sam vidio i preživio u velikim danima, ali i brošura Čujte, Srbi u kojoj je pomogao Srbima da upoznaju sami sebe i svoje mane.

Prema knjizi Darinke S. Rajičić Hram svetog proroka Ilije 1907-2007. i 85 godina spomen-kosturnice, ova grobnica je osveštana petog novembra 1922. godine.

Tog dana u Prnjavor se slegao veliki broj državnih zvaničnika, crkvenih velikodostojnika, rodbine nevinih žrtava koje su pobili jurišnici Franje Josifa, Mačvana, Podrinaca, Poceraca, Semberaca... Saobraćao je i specijalni voz od Šapca do Prnjavora. Među okupljenima bio je i doktor Rajs.



Zapisano je da je tom prilikom Arčibald Rajs govorio, na francuskom jeziku uz pomoć prevpdioca Save Mikića, sa stepeništa kosturnice, u kojoj je tada bilo 365 žrtava. Humanista Rajs svojim riječima ganuo je sve prisutne.

Ono što sam video u jesen 1914. godine u Prnjavoru, nekada tako ponosnom i veselom prelazi svaku ljudsku maštu. Leševi izmrcvaljenih žena, dece i staraca, kuće u ruševinama - kuće sa čijih se zgarišta dizaše još jedan dim i čiji zidovi bejahu umrljani krvlju nevinih žrtava.

Rajs je još govorio, zabilježila je Darinka S. Rajičić, o majkama koje su u ratno predvečerje obilazile humke podignute na brzu ruku, o njihovom naricanju i jauku koji se razlijegao mačvanskom ravnicom.

Zabilježio je da su ljudi ubijani na najsurovije načine: bili su razapinjani konjima, bodeni bajonetima, spaljivani u školama, pečeni na ražnju... Rajs je zabilježio i slučaj da je tromjesečna beba bačena izgladnjelim svinjama.

Došao je i do podataka da su tada ubijena hiljadu dvjesta pedeset tri lica, među kojima dvjesta osamdeset osam žena, sedamdeset sedmoro djece, od jedne do deset godina, šezdeset i dvoje djece od deset do petnaest godina. Ovom broju žrtava, Rajs dodaje i pesto četrdeset četiri nestala lica koji su odvedeni preko Drine i nikada se nisu vratili.

Arčibald Rajs preminuo je osmog avgusta 1929. godine. Na njegovoj sahrani, na topčiderskom groblju u Beogradu, prisustvovao je veliki broj Prnjavorčana predvođenih sveštenikom Milanom Nikitovićem. Oni koji nisu bili na sahrani oplakivali su doktora Rajsa kao najrođenijeg.

U Letopisu crkve proroka Ilije zapisano je i ovo:

Odlaskom Rajsa srpski narod je shvatio da je izgubio čoveka koji je u svoje vreme vredao našoj otadžbini više nego divizija vojnika. nestalo je najvećeg poklonika naših ratničkih svitanja.



Velika prnjavorska ulica, koja od podrinske magistrale, u centru sela, vodi pored crkve i spomen-kosturnice prema brdu Džajevac, Pustipolju i srednjovjekovnom manastiru u Čokešini, nosi ime doktora Arčibalda Rajsa.

Doktor Rajs rođen je osmog juna 1875. godine u Lozani, u Švajcarskoj. Bio je hemičar i doktor prirodnih nauka. Napisao je šesnaest knjiga, a bio je dopisnik engleske, franuske i njemačke štampe.

Napisao je više od šest stotina članaka. Njegovi tekstovi o stradanju srpskog naroda u prvom svjetskom ratu nikoga nisu ostavljali ravnodušnim, jer su bili oštri i ubojiti. Sa srpskom vojskom prešao je Albaniju, a po njegovoj želji srce mu je sahranjeno na Kajmakčalanu. Bio je nosilac brojnih, najviših odlikovanja Srbije.

Na kajmakčalanskoj urni je pisalo:

Ovde u ovoj urni, na vrhu Kajmakčalana
Zlatno srce spava,
Prijatelj Srba iz najtežih dana,
Junak Pravde, Istine i Prava,
Švajcarca Rajsa, kom' neka je slava.

Nažalost, urna sa Rajsovim srcem polomljena je prilikom jednog naleta Bugara u Drugom svjetskom ratu.

U miru Božijem, u grobnoj tišini i tami kosturnice počivaju prnjavorske žrtve iz dva velika svjetska rata, u kojima su neviđeni silina i bjes zloduha baš istrešeni u ovoj pitomnini. Imena žrtava uklesana su na pločama postavljenim po njenim zidovima.

Upadljive su i tri freske slikara Bocarića koje prikazuju strijeljanje u Prnjavoru i obližnjoj Lešnici, zatim prnjavorsku školu u plamenu i raspeće sedamnaestogodišnjeg Nikole Pejića.

Prnjavor je dva puta postradao. Ovakav kakav je sada Mačvanski Prnjavor, sa svom svojom ljepotom i gorkom prošlošću, okružen smaragdnom Drinom i obroncima planine Cer, privlači već niz godina slikare iz cijelog svijeta – na likovnoj koloniji.

I uvijek im se pripovjeda o stradanju ovog dijela Mačve.

I o zlodusima.

I o humanisti Rudolfu Arčibaldu Rajsu.

O njemu posebno i ponosno.

Ali i svima i svakome . I u svakoj prilici.

O prijatelju Srba iz najtežih dana.

BN/ Tihomir Nestorović

Komentari / 3

Ostavite komentar
Name

Арчибалд

05.09.2017 13:52

То су ти бјелосвјетски окупатори (Османлије, Аустроугарска, Њемачка, НАТО и њихови подгузци) који нас стално уништавају и против којих стално морамо да се боримо за слободу и правду. Данас запад и даље затире сјеме Србима, али ни један модерни Арчибалд Рајс не смије о томе отворено да пише. Черчил је рекао да "једна истина мора бити опкољена батаљоном лажи" па нас је западна пропаганда зато и окпколила батаљоном лажи. Због тих лажи би сваки модерни Рајс био постављен на стуб срама јер је на страни "злих" Срба.

ODGOVORITE
Name

Milo

05.09.2017 16:49

citao sam ovu knjigu od srca je preporucujem svim srbima.

ODGOVORITE
Name

Nusic

07.09.2017 17:59

Srbi ne vole strance koji im pomazu,Archibald Rajs je jednu golgotu prosao kroz Albaniju,drugu kroz Beograd koji mu je okrenuo ledja nakon rata.Arno,Francuz koji pomaze Srbe na Kosovu prolazi kroz pakao srpske administracije i zavidnih neljudi.

ODGOVORITE