Šabačka porta budućnosti

U Šapcu je potpuno izgrađena porta budućnosti, a za proteklih mesec dana šabačku crkvu posetilo je mnogo ljudi, naročito mladih.

Srbija 31.08.2017 | 09:39
Šabačka porta budućnosti
Održano je i mnoštvo kulturnih manifestacija, tematskih izložbi, promocija, duhovnih i književnih večeri. Šabačko pozorište na letnjoj pozorišnoj sceni u amfiteatru porte prikazaće 2. septembra pozorišnu predstavu Šekspirovog Perikla u režiji Nikite Milivojevića.



Svi događaji se reklamiraju i promovišu na velikom LCD-u koji je postavljen na ulazu u portu. Modernu dečju igraonicu i porodični paviljon svakodnevno posećuje na stotine dece i roditelja, od ranog jutra do kasne večeri.

“Duhovnost i kultura u kriznim vremenima predstavljaju Arhimedovu tačku oslonca svakog pokretačkog podviga u svekolikoj obnovi i preporodu čoveka kao pojedinca, porodice i društva u celini. Polazeći od te činjenice, crkva u eparhiji šabačkoj u skladu sa svojom prirodom i istorijskim prizvanjem izvršila je u proleće ove godine generalno uređenje i rekonstrukciju crkvene porte, katedralnog hrama eparhije šabačke u Šapcu”, kaže episkop šabački.



Ovom velikom neimarskom i zadužbinarskom podvigu pristupilo se sa visokom svešću i opredeljenjem da crkvena porta sa hramom kao bogoslužbenim i liturgijskim centrom predstavlja identifikacionu odrednicu svakog mesta i njen osnovni civilizacijski identitet.

Kroz kulturne sadržaje koji su utemeljeni i realizovani u novom uređenju crkvenog dvorišta, snažno je naglašeno i istaknuto načelo da kultura predstavlja samu suštinu prirode crkve i njeno priznanje kroz misionarski i prosvetiteljski podvig.

“To je u same temelje srpske crkve ugradio i postavio Sveti Sava, prvi srpski prosvetitelj i večni ministar srpske kulture i prosvete”, kaže protođakon dr Ljubomir Ranković, koji je i inicijator, i idejni tvorac, i nadzornik radova na preuređenju porte uz pomoć mladog sveštenika Slaviše Markovića, starešine hrama i drugih saradnika.

Tragična vremena novije jugoslovenske i srpske prošlosti napravila su kobni raskol između crkve i države, kada je u pitanju zajednički napor u onom što je najvažnije, a to je kulturno i duhovno prosvećivanje svih građana države. Srećom, ta vremena su prošla, tenzije pale i otvaraju se široke mogućnosti za brojne vidove saradnje na tom važnom polju.

Crkva u šabačkoj eparhiji ovim neimarskim podvigom jasno je stavila do znanja da želi da se otvori za sve vidove saradnje i za dobro svog naroda i države.



Na samom početku radova na uređenju porte, episkop šabački Lavrentije uputio je dopis gradonačelniku grada Šapca Nebojši Zelenoviću i ponudio sklapanje zajedničkog sporazuma, da se porta sa svojim kulturnim sadržajima i crkva sa svojim duhovnim i kulturnim aktivnostima integriše u ostale kulturne institucije grada i da bude deo plana i programa kulturnih aktivnosti u Šapcu.

Moderni kulturni sadržaji u porti: amfiteatar sa letnjom pozornicom šabačkog pozorišta, paviljon kulture, porodični paviljon, dečja igraonica sa letnjom dečjom pozorišnom scenom, biblioteka i čitaonica, kancelarija Udruženja za brigu i pomoć osobama sa autizmom u Šapcu, memorijalni spomenički kompleks i druge sakralne, umetničke i kulturne znamenitosti šabačke crkve i porte, tim sporazumom postale bi opšte dobro grada i stajali bi na usluzi svim institucijama kulture grada, o čemu bi sačinili zajednički plan, program i kalendar korišćenja.

U pomenutom dopisu episkop se ogradio i naglasio da crkva nema nikakvih ambicija za nekakvo liderstvo, „popovanje“, niti kakve oblike klerikalizacije grada i društvene zajednice. Naprotiv, jer crkva samo želi da posluži svome narodu u svome gradu i pomogne izabranim narodnim predstavnicima u organima vlasti i institucijama kulture i prosvete u onom što je najvažnije: kulturnoj i duhovnoj obnovi našeg naroda, koja je početak svake druge obnove.

Pomenuti uzvišeni ciljevi, istaknuto je u dopisu, bili su glavni pokretački motiv za generalnu rekonstrukciju šabačke porte. Iskrena i žarka želja da porta postane vrt duhovnosti i kulture grada i okoline.

Istovremeno, brižno osmišljenim projektima, težilo se da šabačka porta postane najlepša porta u našoj zemlji i pravoslavlju”, kaže dr Ranković.

Da pomeri granice i postane ikona porte i crkve novih dana. Pomenuti sadržaji u porti odražavaju samu suštinu i prirodu crkve, koja je u svetu i Logos koji prebiva u svetu i preobražava svet. To je crkva budućnosti za kojom čezne savremeni čovek žedan i željan uzvišenih i trajnih vrednosti.

Kada je video portu i njene sadržaje, povodom obeležavanja jubileja - 5o godina vladičansva episkopa Lavrentija, patrijarh srpski Irinej je naglasio „da ovakvi poduhvati i događaji nedostaju našem narodu i predstavljaju putokaz i primer svima u crkvi“.

Na portalu monumentalnog paviljona kulture u porti, ispisana je tvorčeva reč sa početka Biblije: Neka bude svetlost. Ove reči su odabrane za sve buduće aktivnosti u ovom sakralnom prostoru grada kulture, Šapca na Savi.

“Puno mi je srce što je naš hram sada srce grada u svakom pogledu”, kaže jerej Slaviša Marković, starešina Saborne crkve u Šapcu, inače poreklom iz Uzovnice kod Ljubovije.

“Ovo smo radili sa puno ljubavi, bez želje za odlikovanjima i unapređenjima, već da bismo sjedinili crkvu i ovaj drevni, prelepi grad u čemu smo, kao što se vidi, uspeli.

(BN/V. Mitrić)

Komentari / 0

Ostavite komentar