Na veresiju i šišanje i sahrane

Sve više građana RS živi na veresiju, jer svojim primanjima teško mogu da zadovolje i one najosnovnije potrebe, dok je o nekim neplanskim troškovima suvišno i govoriti. Tako nije rijedak slučaj da ljudi, nakon smrti člana porodice, “na poček” uzimaju i najjeftiniju pogrebnu opremu, koju nakon sahrane otplaćuju u nekoliko rata.

Republika Srpska 24.05.2017 | 17:24 S druge strane, “sveske dužnika” iz godine u godinu postaju sve nezaobilazniji inventar ne samo u malim trgovinama, nego i u frizerskim salonima, automehaničarskim radnjama, zubarskim ordinacijama.

Ovakav scenario ne treba da čudi, s obzirom na činjenicu da je u RS nezaposleno više od 128.000 građana, dok od oko pola miliona radnika i penzionera, 90.000 njih prima minimalnu platu i penziju, što znači da tokom mjeseca manevrišu sa manje od 400 KM.

Za sve njih pravo je umijeće preživjeti od prvog do prvog, a mnogima to za rukom polazi upravo zahvaljujući zaduživanju, već kod koga i  koliko mogu da se zaduže.

U posebnom problem nađu se kad iskrsne neki neplanirani izdatak jer, s obzirom na mala primanja, uglavnom nemaju nimalo ušteđevine.

To potvrđuju i u pogrebnim društvima, u kojima kažu da je sve više onih koji nisu u stanju da plate ni skromnu pogrebnu opremu koja u prosjeku košta oko 500 KM.

"Članovi porodica preminulih često ne mogu da kupe ni najjeftiniju opremu koja košta oko 250 KM, a u koju su uračunati sanduk, pokrov i krst, nego uzimaju na rate. Izlazimo im u susret, jer smo svjesni činjenice da ljudi teško žive i da mnogi nemaju novca, posebno za neplanirani trošak", kaže  vlasnica i direktorica pogrebnog društva “Flor” iz Čelinca, Maja Vujičić.

Mirjana S. iz Banjaluke, koja radi kao trgovac, kaže da se nedavno našla u takvoj situaciji, kada joj je majka iznenada umrla.

"Na žalost koja nas je zadesila nadovezao se i problem kako naći pare za sahranu. U tom trenutku, suprug i ja na raspolaganju smo imali samo djelić plata, koje smo primili desetak dana prije nesretnog slučaja. To,  međutim, ni približno nije bilo dovoljno za trošak sahrane. Od komšija smo pozajmili nešto para za piće i hranu za pogrebni ručak, a pogrebnu opremu smo kupili na rate. Sad nam predstoji vraćanje dugova, a ionako jedva sastavljamo kraj s krajem", ističe naša sagovornica.

U udruženjima potrošača kažu da veresija postaje sve popularnija, kako slabi životni standard građana koji, ma koliko se trudili, svojim primanjima nikako ne mogu da stignu tekuće troškove, a posebno da isprate neki neplanirani izdatak.

"Plate su male i neredovne, a živjeti se mora. Kako bi preživjeli, većina ljudi se zadužuje gdje god može, uglavnom vraćajući dug čim kapne koja marka. Nakon toga, nemajući kud, opet žive na “kredit”, do neke sljedeće platice ili penzijice. Praktično, većina nas i živi i umire na veresiju", ističu u ovim udruženjima.

U RS je, naime, sve više i onih koji u bračni život ulaze na veresiju, jedva čekajući da svadbeno slavlje prođe, pa da vide hoće li od “slatke” uspjeti da vrate dugove.

„Zapisuju“ se za pivo i cigare

Uprkos nemaštini, u malim trgovačkim radnjama građani na veresiju najčešće traže pivo i cigarete, kažu u banjalučkoj Asocijaciji samostalnih trgovačkih radnji.

"U čak 80 odsto slučajeva, ljudi „na teku“ traže luksuzne robe. Trgovci im nekad izađu u susret, s tim da su obavezni da dug plate u toku dana, eventuelno sutradan. Neki su pošteni pa uredno izmire svoj dug, dok ima i onih koji se samo „presele“ u drugu radnju", kaže predsednik ove asocijacije, Bogdan Marjanović.

(EuroBlic)