Analiza: Željina surova realnost i neizvjesna budućnost!

Da li je plasman Željezničara u Evropu uspjeh ili neuspjeh, da li je titula izgubljena i zašto, koji su najveći problemi "plavih" za narednu sezonu?

Fudbal 23.05.2017 | 11:00 Tri kola prije kraja sarajevski Željezničar je bio na pragu osme titule prvaka. Pet osvojienih bodova u tri posljednje utakmice donijeli bi im titulu, ali su, čini se, nakon jučerašnjeg poraza izgubili bitku za taj trofej.

Istina, postoje teoretske šanse da pehar ipak stigne na Grbavicu, ali bi za taj scenariji Sloboda morala „otkinuti“ bod Zrinjskom u Mostaru, a Željezničar da savlada Radnik na Grbavici.

Rijetko koji navijač Željezničara istinski vjeruje da je ovakav razvoj situacije moguć. Zrinjski je znatno bolja ekipa od Slobode i igrat će pred domaćom publikom. S druge strane pristup kakav su igrači Željezničara pokazali u posljednje dvije utakmice ne ulijeva povjerenje da Željo može savladati Radnik u iduću nedjelju.

Odgovornost trenera

Činjenica je da „plavi“ pod vodstvom Slavka Petrovića nisu igrali lijep fudbal, ali se malo ko zbog toga bunio jer je srbijanski stručnjak pet kola prije kraja uspio ispuniti cilj koji je postavljen pred njega, a to je izlazak na evropsku scenu.

Oscilacije u igrama vodećih ekipa su Željezničar dovele do pozicije da se bore za titulu što je prouzrokovalo (pre)ranu euforiju među navijačima. Cilj se tako promijenio, apetiti se povećali, i sada, po svemu sudeći, taj cilj neće biti ispunjen.

 „Plavi“ su pehar ispustili u posljednje dvije utakmice i to bez da su ozbiljnije zaprijetili protivničkom golu i bez kvalitetne i borbene igre na terenu.

Upravo to navijači Petroviću najviše zamjeraju, jer nije uspio motivirati igrače da se bore za trofej koji je bio tako blizu.

Petroviću se zamjera debakl u polufinalu Kupa BiH protiv Širokog, kao i forsiranje pojedinih igrača, u prvom redu štoperskog para Jadranko Bogičević – Semir Kerla. Oba igrača, su tokom polusezone često griješila. Pomenuti dvojac se od ranije nalazi na „listi nepoželjnih“ kod većeg broja navijača. Bogičević je tužio Željezničar, a Kerla je tokom ranijeg boravka na Grbavici samoinicijativno otišao na probu u drugi klub i tako direktno oštetio Željezničar. Da stvar bude gora jeste činjenica da je upravo Kerla skrivio jedanaesterac iz kojeg je Sarajevo slavilo u derbiju.

Trener je uvijek najisturenija figura, i često prva osoba koja „leti“ zbog neispunjenih ciljeva, ali koliko je realno kompletnu krivicu prebacivati isključivo na Petrovića?

Učinak Petrovića u Želji

Slavko Petrović je Željezničar naslijedio nakon tri vezana poraza i u prvenstvu „plave“ vodio 25 puta od čega je ubilježio 15 pobjeda, 8 neriješenih utakmica i dva poraza uz gol razliku 34:15. Do meča sa Sarajevom imao je niz od 16 utakmica bez poraza.

Loš odabir pojačanja

U zadnje dvije sezone u Željezničar su dovođeni brojni igrači koji nisu uspjeli ispuniti zahtjeve trenera. U dvije sezone čak dvadeset igrača je dovedeno kao pojačanja, koja se na Grbavici nisu zadržala duže od jedne sezone, a većina njih mnogo kraće od toga.

Prošle sezone je bilo i onih koji su opravdali status pojačanja kao što su Ivan Lendrić i Miroslav Stevanović, koji odskaču od ostatka ekipe. Međutim, neuporedivo je više onih koji su bili ispod prosjeka.

Ove sezone nastavio se trend dovođenja neprovjerenih, povrijeđenih, nepripremljenih fudbalera i igrača pred kraj karijere.

Grbavicu je na početku Lige 12 napustio ukupno 21 fudbaler, a došlo ih je 14 od čega osam igrača više nije član FK Željezničar.

Dovoljno govori podatak da je po dolasku na Grbavicu Petrović u startu otpisao čak pet fudbalera, a tokom sezone, prije prelaznog roka, „prekrižio“ još dva.

Istina dva igrača su došla tokom trajanja prvenstva i odmah izborila mjesto u prvih jedanaest iako nisu prošli pripreme. Riječ je o crnogorskom igraču Darku Markoviću i hrvatskom internacionalcu Sandiju Križmanu. Marković je igrao s dosta oscilacija, dok je Križman jako dobro obavljao svoj dio posla. Međutim, na polusezoni su se pojavili problemi. Iz Zvorničke 27 su naveli da se hrvatskom internacionalcu nije svidio plan treniranja tokom pauze, dok je on tvrdio da je bio povrijeđen i zatražio raskid ugovora, koji je na kraju i dobio.

Interesantan je podatak da je Križman, nakon čijeg je odlaska Željo odigrao 13 ligaških utakmica, još uvijek drugi najbolji strijelac ekipe sa četiri pogotka u prvenstvu.

Njega su na poziciji lijevog krila trebali zamijeniti Goran Zakarić i Ivan Crnov. Ovaj dvojac ipak nije uspio adekvatno odgovoriti na zahtjeve koji su pred njih postavljeni.

Tokom pauze Grbavicu je napustio i dotadašnji kapiten tima štoper Aleksandar Kosorić, a kao njegova zamjena doveden je spomenuti Semir Kerla. Dodatni problem Petroviću napravio je i Sanel Jahić, koji se u prvom dijelu prvenstva zbog povreda nije naigrao, a kojeg je suspendovao zbog “kontinuiranog kršenja klupske discipline”.

Danijel Stojanović je trebao pojačati konkurenciju na boku, ali ni on nije odigrao značajniju ulogu u ovoj polusezoni, baš kao ni Nigerijac Muhammed Musa koji se nije uklopio u tim. Ni Dino Hasanović, koji se vratio s posudbe, nije ostavio poseban utisak.

Od igrača koji su preko zime došli na Grbavicu jedino je Zajko Zeba zaslužio dobru ocjenu.

Dakle, krivca treba tražiti i u odgovornima za transfer politiku kluba, jer je Petrović s onim što je imao na raspolaganju izvukao maksimum.

Željo kao prolazna stanica

Igrači koji su u protekle dvije sezone došli na Grbavicu, a nisu se zadržali duže od jedne sezone: Mirko Kramarić, Joco Stokić, Dušan Mladenović, Emir Hodžurda, Ivan Livaja, Secouba Diatta, Adnan Zahirović, Mailson, Mirza Halvadžić, Dejan Djermanović, Tiago Faria, Javi Hervas, Dimitrios Toskas, Milivoje Lazić, Adnan Šećerović, Senad Husić, Sandi Križman, Denis Pozder, Dino Bevab, te posuđeni Nermin Zolotić.

Gdje su „Željina djeca“?

Nije teško primijetiti da se promijenila i „filozofija“ kluba po kojoj je Željezničar bio poznat. Riječ je o praksi pružanja prilike mladim igračima iz svoje škole fudbala, odnosno „stvaranja igrača“. Treba li reći da Željo ima najstariju ekipu u prvenstvu?

Osim golmana Vedrana Kjosevskog, ostali mladi igrači su priliku dobijali jako rijetko u već dobijenim utakmicama ili „silom prilika“.

Najbolji primjer je napadač Ajdin Mujagić koji je jedan od najboljih strijelaca u juniorskom prvenstvu Bosne i Hercegovine. Za prvi tim je u dvije sezone ukupno odigrao 150 minuta u svim takmičenjima i postigao tri gola (dva u prvenstvu i jedan u Kupu BiH), te upisao jednu asistenciju (u Kupu BiH). Nezadovoljan statusom u prvom timu Mujagić nije želio produžiti ugovor, te je nastavio igrati za juniore Željezničara.

Tu je još mladih igrača koji bi u budućnosti trebali činiti kostur Željine igre, kao što su Denis Žerić, Kemal Osmanković, Amar Beširević i Anel Šabanadžović, ali ako se nastavi s ovakvom politikom, teško da ćemo vidjeti nekog od ovih igrača s većom minutažom u prvom timu sarajevskih „plavih“.

Problemi tek dolaze
Osim pomenutog Mujagića, sljedeće sezone u plavom dresu nećemo gledati Miroslava Stevanovića, koji nije želio produžiti ugovor, te Mattea Boccaccinija i Muhameda Musu, kojima ističe posudba, dok ugovor ističe Srđanu Staniću, Dini Hasanoviću i Semiru Kerli.Najbolji strijelac prvenstva Ivan Lendrić također bi na ljeto mogao napustiti ekipu.

Željini skauti će na ljeto imati pune ruke posla da nađu igrače koji će adekvatno zamijeniti najboljeg asistenta i strijelca lige, te fudbalere koji će zaista biti pojačanja za najtrofejniji bosanskohercegovački tim.

Izvor: mondo.ba