SRNA zapomaže i traži pomoć

Otvoreno pismo ministru rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenku Savanoviću, sa zahtjevom da zaštiti osnivače, ratne reportere, borce i djecu palih boraca u Novinskoj Agenciji Republike Srpske SRNA, od glavnog i odgovornog urednika Milice Džepine i njene zamjenice Tatjane Parađine.

Republika Srpska 16.05.2017 | 19:39 Poštovani ministre Savanoviću, obraćavam Vam se sa ciljem da Vas informišem o položaju osnivača, ratnih reportera, boraca i djece poginulih boraca u Novinskoj Agenciji Republike Srpske SRNA, koji je svakim danom sve teži i koji za konačni cilj ima davanje otkaza  pojedinim osnivačima, ratnim reporterima, borcima i djeci poginulih boraca u SRNA-i,  isključivom samovoljom glavnog i odgovornog urednika Milice Džepine i njene zamjenice Tatjane Parađine.

Prije samo mjesec dana SRNA je proslavila 25 godina od osnivanja i tada je priznanje kao jedan od osnivača dobio dopisnik SRNA-e  iz Niša Vančo Bojkov, koji je 25 godina svog života posvetio SRNA-i. U najtežim ratnim vremenima Bojkov je odigrao ključnu ulogu u probijanju medijskih blokada koje se tiču borbe srpskog naroda u Republici Srpskoj za svoj opstanak na vjekovnim ognjištima.

Bojkov je tada bio i novinar i humanista i donator i sve što je u to vrijeme trebalo uraditi za SRNA-u. Pored predanog novinarskog rada Bojkov je dopremao značajne količine humanitarne i svake druge pomoći radnicima SRNA-e od kancelarijskog materijala neophodnog za rad, do hrane i drugih vidova pomoći.

Danas Bojkov strepi od glavne urednice Milice Džepine i njene zamjenice Tatjane Parađine da mu ne daju otkaz, nakon 25 godina rada u SRNA-i. Na poslednjem Kolegijumu urednika Džepina i Parađina su tražile da direktor SRNA-e Nikola Deretić razmotri status Bojkova i da mu da otkaz.

Slična je situacija u SRNA-i i sa drugim osnivačima koji još uvijek rade, kao i ratnim reporterima , koji su cijeli ratni period proveli na terenu i na ratnim područjima  širom BiH i Republike Srpske.

U SRNA-i je težak položaj i boraca otadžbinskog rata, koje besramno proganjaju i mobinguju Džepina i Parađina. O tome najbolje govori primjer borca Pere Nikolića, koji je sa 20 godina otišao u rat i cijeli rat proveo na prvoj liniji majevičkog ratišta, gdje je svojom vještinom  više puta spašavao desetine boraca VRS da ne upadnu u neprijateljske zamke, da ne budu opkoljeni i zarobljeni. Nikolić ima velike zasluge i za uspješan rad SRNA-e u Bijeljini, od 1998. do 2012. godine.

Nikolić je u međuvremenu završio Fakultet za menadžment i umjesto da bude postavljen za menadžera u odjeljenju za marketing SRNA-e, urednice Džepina i Parađina su ga rasporedile da radi kao redaktor, da bi njegovo neiskustvo i ne snalaženje na poslovima za koje nije ni kvalifikovan iskoristile da mu daju otkaz.
Na poslednjem Kolegijumu urednika zatražile su od direktora Deretića da preispita i Nikolićev status u SRNA-i.

Posebno težak položaj u SRNA-i je i ljudi koji su u ratu bili ratni reporteri na ratištima širom BiH i Republike Srpske. Rijetko viđen progon i mobing punih pet godina od Džepine i Parađine trpi i ratni reporter iz Hercegovine , sada dopisnik SRNA iz Crne Gore Tihomir Burzanović, koji je napisao sedam knjiga o stradanju Srba u Hercegovini, kao i knjige o atentatima na najvećeg srpskog krvnika Antu Pavelića.

Naročito loš odnos urednica Džepine i Parađine ogleda se u odnosu prema djeci poginulih boraca Aleksandru Bogdanoviću i njegovoj supruzi Mariji. Bogdanoviće šikaniraju, mada je Aleksandar prije postavljanja Parađine bio zamjenik glavnog i odgovornog urednika u SRNA-i, a Marija jedan od najboljih redaktora u redakciji u Bijeljini.

Težak položaj u SRNA ima i borac dopisnik iz Banja Luke Nenad Bereta, koji je predmet iživljavanja i mobinga od strane Džepine, Parađine, kao i šefa dopisništva u Banja Luci, te jednog broja redaktora iz Bijeljine u čemu prednjači redaktor Ljubica Ljubojević.

Taške trenutke u SRNA-i doživljava i  borac Otadžbinskog rata, dopisnik SRNA-e iz Srebrenice, Miro Pejić. Pejić je trenutno veoma lošeg zdravstvenog stanja a predmet je mobinga Džepine i Parađine , ali i šefova smjena Jasne Tadić Vejzović i Dunje Pašalić.

Progon dopisnika Brane Ribara i Neđe Đevića, ratnih reportera SRNA-e i nedeljnika JAVNOST tokom Otadžbinskog rata, imao je za posledicu teško obolijevanje i penzionisanje obojice dopisnika. Ribar je odigrao ključnu ulogu, sa još nekoliko ljudi u Republici Srpskoj, da funkcioniše informativni sistem koji su tada činili SRNA, RTRS, JAVNOST i Srpski Radio sa Pala. Nevjerovatno nehumani su metodi progona Ribara, posebno od strane uredjivačkog tima u redakciji u Bijeljini a Đevića od strane Džepine i bivše šefice dopisništva u Banja Luci.  



Na listi progona je i redaktor u redakciji u Bijelini Slobodan Pajić, kojeg urednice Džepina, a posebno Parađina šikaniraju, iz samo njima znanih razloga. Pajić, koji je izvrstan redaktor je premješten u vikend smjenu, da bi ga dodatno omalovažili i ponizili.

Od dolaska Džepine u SRNA-u i Parađine na mjesto njenog zamjenika naglo su pogoršani međuljudski odnosi u SRNA-i. Tada je počelo donošenje samovoljnih odluka i sprovođenje mobinga što je za posledicu imalo odlazak iz SRNA-e jednog broja dobrih i poštenih novinara. Njihova prva žrtva bila je dopisnik Dunja Kurtović, ćerka Miroslava i Veselinke Kurtović, ljudi koji su osnovali SRNA-u i po 20 godina svog radnog vijeka ostavili u SRNA-i. Dunja je brutalno otjerana, a dovedeni početnici, neznalice i lični prijatelji Milice Džepine.

SRNA-u je, zbog mobinga Džepine, napustio i dopisnik i jedan od najboljih novinara SRNA-e u Banja Luci  Nemanja Nagradić, sin uglednog srpskog javnog, kulturnog i političkog radnika Slobodana Nagradića. Zbog progona Džepine i Parađine “pobjegao” je i Brane Elez, jedan od najboljih i najvrednijih novinara SRNA-e u dopisništvu u Istočnom Sarajevu.

Na listi ljudi i novinara u SRNA-i koje je brutalno svojim spletkama i podmetanjima smijenila klika Milice Džepine i Tatjane Parađine , bili su i v.d. direktor SRNA-e Nenad Berata, kome su podmetnuli enormne telefonske račune, napravljene od strane noćnih portira, noću, iz njegovog kabineta u Bijeljini, u kome je Bereta rijetko boravio u svojih šest mjeseci v.d. statusa, a sve po nalogu Džepine.

Džepina je spletkama i lažima od v.d. glavnog i odgovornog urednika SRNA-e Tihomira Burzanovića, u Banja Luci napravila, za dva mjeseca njegovog v.d. mandata, priču i famu, da su svi mislili da je riječ o ludaku, koji ne treba da živi, a kamoli  da radi u SRNA-i i bude na njenom uredničkom čelu.

Milica Džepina je 2012.godine sa svojom ekipom, potpomognuta “vječnim” predsjednikom Nadzornog odbora, navodnim socijalistom Daliborom Đekićem i članom Jovicom Cvjetkovićem iz Bijeljine, nezakonito smijenila tadašnjeg direktora, borca i 80 odsto ratnog vojnog invalida, sa Majevice, Stojadina Kneževića, zbog čega je SRNA izgubila nekoliko desetina hiljada KM u sudskom sporu koji je Knežević dobio, ali nikada nije vraćen na mjesto direktora.

U isto vrijeme dok šikaniraju, smjenjuju i traže otkaze za osnivače, borce, ratne reportere i djecu palih boraca, Džepina i Parađina primaju u SRNA-u sinove , snahe, sestričine već zaposlenih u SRNA-i u Centrali u Bijelini. Pored toga što ih primaju bez konkursa, oni traže da oni budu bez konkursa i stalno zaposleni.
Poslednji primjer da je bez konkursa neko primljen je primjer sina redaktora Ljubice Ljubojević , za kojeg traže da nakon samo nekoliko mjeseci bude stalno zaposlen. Sin Ljubice Ljubojević je prije dolaska u SRNA-u bio honorarni dopisnik svih medija iz Sarajeva i radio je sve dok nije napisao i poslednju reportažu i prilog da su SRBI i srpski borci u Bijeljini porušili sve džamije tokom rata u ovom  gradu i da ih je Islamska zajednica sve do jedne obnovila poslije rata i napravila još ljepšim i izglednijim.

E, ministre Savanoviću, za takvog novinara , sina Ljubice Ljubojević, traži se da bude stalno primljen u SRNA-u od Džepine i Parađine, a da se da otkaz osnivačima, borcima Bojkovu i Nikoliću! Strašno je to ministre Savanoviću!

Poštovani ministre Savanoviću! Džepina, Paradjina i njihova klika u SRNA-i, imaju još u planu, da mimo znanja Vlade i Vas ministara , članova Skupštine Akcionara SRNA, za početak presele informatički “mozak”Agencije sa svim serverima (što su već započeli), iz Bijeljine u Banja Luku a što nikako ne preporučuju informatički eksperti, te da potom presele i redakciju iz Bijeljine u Banja Luku i tako bez posla u Bijeljini ostave više od 30 ljudi, među kojima su osnivači Agencije, borci, djeca poginulih boraca, samohrane majke…

Poštovani ministre Savanoviću! Poslije ovog pisma je na vama da kao resorni ministar zaštitite navedenu polulaciju u SRNA-i, možda da i sa svakim od njih pojedinačno razgovarate, makar telefonom. Bilo bi ljudski i humano, jer su godinama mobingovani, bez riječi razumijevanja i utjehe. Posle toga bi bilo dobro da se obratite i predsjedniku Republike Srpske i njegovim savjetnicima za medije, koji lično stoje iza Džepine i Parađine i štite ih pored svih nedjela koje su počinile u SRNA-i.

Džepina se javno hvali da nju lično štiti predsjednik Milorad Dodik i da je na mjesto glavnog i odgovornog urednika postavio upravo Milorad Dodik, a ne nekakav Nadzorni odbor SRNA-e, koji je imenuje po statutu SRNA-e. 

Poštovani ministre Savanoviću, posebno Vam skrećemo pažnju da progon osnivača, ratnih reportera, boraca i  djece poginulih boraca u SRNA-i, podržava Vaš socijalista, predsjednik Nadzornog odbora u SRNA-i Dalibor Đekić, koji bez pogovora izvršava sve zahtjeve Milice Džepine. Svi u SPRS trebalo bi da se zapitaju šta to Đekić radi u SRNA-i, sa populacije o kojoj Vi trebate da brinete u Republici Srpskoj. Taj čovjek sjedi i u kabinetu Vašeg predsjednika stranke gospodina Petra Đokića.

Ministre Savanoviću, Vaša je dužnost da zaštitite populaciju boraca, djece poginulih boraca, ratnih vojnih invalida i osnivača u SRNA-i, za koje ste nadležni na nivou Republike Srpske. To možete vrlo lako uraditi. Naravno, ako Vam to dozvole predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Socijalističke partije Petar Đokić?

Ovo Otvoreno pismo je potpisao “Dobar poznavalac stanja i prilika u Novinskoj Agenciji RS SRNA” koji tvrdi da su pomenuti radnici izloženi najsvirepijem mobingu (kontrola telefona, e-mail naloga, praćenje, konstantno kažnjavanje smanjenjem plata, podizanje krivičnih prijava i pokretanje sudskih procesa, itd…) i da se zbog toga oni ne smiju javno oglašavati.

Izvor: Info Media Balkan