Bogdanić "sahranio" zdravstvo u Srpskoj

Svako oklijevanje u odluci da Dragan Bogdanić bude smijenjen sa mjesta ministra zdravlja Republike Srpske i svih ostalih funkcija u javnom životu koje zauzima, ostaviće, prije svega, porazne posljedice na zdravstveni sistem Republike Srpske. Drugim riječima, ako Bogdanić politički preživi i ovaj ministarski mandat, zdravstvo Republike Srpske sigurno neće preživjeti njegovu vladavinu.

Republika Srpska 17.02.2017 | 18:58 Grdno se vara svako ko pomisli da se ministar zdravlja Republike Srpske Dragan Bogdanić specijalizovao isključivo za prevare i mahinacije sa građevinskim zemljištem, drvnom industrijom a da je od pljački i malverzacija poštedio svoju matičnu profesiju – medicinu.

Ne, to apsolutno nije tačno, pošto je upravo u toku njegovog ministarskog mandata, započetog 7. septembra 2013. godine, zdravstveni sistem Republike Srpske potpuno urušen.

Zbog Bogdanićeve nekompetentnosti, dugovi u ovom sektoru stalno rastu, stručnjaci konstantno odlaze u inostranstvo, a preostali doktori i njihovi pacijenti suočavaju se sa sve mizernijim uslovima za liječenje. Naravno, sam Bogdanić uopšte nije pogođen zbog te drastične silazne putanje.

Naprotiv, odlučio je da sebe nagradi za nepostojeće zasluge, pa je imao ključnu ulogu u dvije velike afere, iz kojih je izašao osramoćen, zbog čega mu je totalno svejedno, ali i znatno bogatiji, zbog čega mu je posebno drago.

Dakle, kada je Bogdanić zasjeo na vrh piramide zdravstva Republike Srpske, mućke sa građevinskim radovima na Paprikovcu bile su neminovnost.

Firma „Vamed“ pobjedila je na tenderu za značajan dio poslova na gradnji centralnog bloka i južnog krila, i to tako što je dobila dokumentaciju za tender čitava tri mjeseca prije konkurenata. Kada je „Vamedu“ u toku 2014. godine pripao posao vrijedan 84 miliona evra, to je bio znak da mogu da počnu igre bez granica, pa su Bogdanić i ostali režiseri ove kombinacije iz čitavog dila, u zbiru, izašli sa plijenom od 30 miliona maraka.

Uvjereni da im je sve dopušteno, pa i neviđeni diletantizam u lopovluku, oni čak ni do te basnoslovne zarade nisu mogli da stignu ne ostavljajući tragove, već su, pokušavajući da smanje prvobitno planirane troškove gradnje kako bi „namlatili“ što više para, promijenili izvedbeni projekat.

Međutim, upravo na osnovu tog projekta Evropska investiciona banka odobrila je Srpskoj kredit od 100 miliona evra, koji je uglavnom trebalo da bude usmjeren za radove u Banjaluci, a manjim dijelom za bolnicu u Bijeljini. Kada su saznali za izmjene projekta i ostale koruptivne radnje, predstavnici Evropske investicione banke su obustavili dodjelu kreditnih sredstava.

Ali, Bogdanića to nije spriječilo da slične mehanizme prevare primjenjuje i u onom dijelu centralnog bloka i južnog krila Univerzitetske bolnice KC Banjaluka, čiju je gradnju na tenderu dobila navodno njemačka firma „Lindner“, još jedna krajnje sumnjiva adresa.

Prema prvobitnoj najavi iz novembra 2013. godine, ovaj posao je imao vrijednost od 9 miliona maraka, što je bilo jasno određeno i pravilima tendera, sa tenderskim maksimumom od 10 miliona maraka. Ali, Bogdaniću volšebno uspijeva da na dvije sjednice Vlade Republike Srpske, sredinom 2014,  progura „naduvavanje“ iznosa, prvo na 12 miliona KM, a zatim i na 14 mliona KM, jer se Vlada, na njegovo insistiranje, obavezala da će platiti i PDV.

Ne treba biti naročito lucidan pa shvatiti ko se najviše „ugradio“ u tih pet miliona maraka razlike u odnosu na početnu svotu.

Naravno, u svemu tome, Bogdanić je ignorisao sve moguće zakonske procedure, pa je na svoju ruku odobrio garanciju za kreditno zaduženje u visini od 12 miliona maraka, iako to nije moguće bez zelenog svjetla u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ipak, nema te nelegalnosti koja ne postaje realnost, kad je Bogdanić u pitanju.

Zbog protivljenja ovom poslu, za koji je bilo očigledno da je plaćen daleko više nego što stvarno vrijedi, kako bi Bogdanić i njegovi partneri u ovoj pljački što više zaradili, smijenjen je i Duško Račić, tadašnji direktor KBC-a Banjaluka. Ukazivanje na Bogdanićeve prevare ovaj krupni kriminalac ne prašta.

Tu se ne završavaju skandali Dragana Bogdanića u zdravstvu Republike Srpske, jer je, osim „ugrađivanja“ u radove na Paprikovcu, u Banjaluci, isto to učinio i u Istočnom Sarajevu, 2016. godine.

Uporno prkoseći ekonomskoj logici i zdravom razumu, on je imao presudnu ulogu u odluci da posao gradnje novog kompleksa u Kliničkom centru Istočno Sarajevo, u Kasindolu, dobije jošjedna sumnjiva firma, „Milenijum tim“ iz Beograda, iako su oni za taj posao tražili 54 miliona maraka.

Tender je izgubilo domaće preduzeće iz Republike Srpske, banjalučka kompanija GP „Krajina“, mada je njihova ponuda izosila 43 miliona maraka, dakle 11 miliona maraka manje! To je, očito, bilo nebitno za Bogdanića, kojeg ne zanimaju opšte dobro i državni interes, već samo lični ćar.

Pri tome, bio je toliko beskrupulozan da tvrdi kako je skupljeg ponuđača odabrala uprava KC istočno Sarajevo, što je brzo demantovano. Ipak, to ministra bez trunke stida i morala nije spriječilo da nastavi sa kriminalnim rabotama i da se prema svemu odredi u svom poznatom stilu – „idemo dalje“.

A to „dalje“, kada je riječ o Bogdaniću, može biti samo ugrožavanje ljudskih života, jer je u ugrožavanju džepova i novčanika poreskih obaveznika odavno dostigao plafon.

Pošto mu je bezbjednost pacijenata posljednja „rupa na svirali“, njegov ministarski mandat su obilježila i strašna saznanja o onečišćenim respiratorima u KBC-u Banjaluka, pa je više novorođenčadi zbog prisustva ulja i drugih nečistoća u aparatima za disanje moralo da bude hitno prebačeno u Beograd, gdje su spaseni u zadnji čas.

Osim toga, i bubrežni bolesnici su bili žrtve sličnog nemara, prvo zato što je firma „Fresenius“ dobila monopolski položaj na dijalizu u Srpskoj, sigurno ne besplatno. Bogdanića nije zanimalo to što su dijalize na njihovim apartima opasne za pacijente koji tek počinju da primaju ovu terapiju.

Takođe, ministra-šarlatana nije interesovalo čak ni to što najmanje tri godine nisu vršene kontrole ispravnosti dijalizatora, iako su upozorenje stizala i od samog proizvođača, favorizovanog „Freseniusa“. Alarm za uzbunu uključio se tek kada je zbog nekontrolisane vode u dijalzatorima pozlilo nizu pacijenata u Gradišci. Ali, i to je zataškano, a ministar Bogdanić se opet izvukao bez posljedica.

Do kada će biti tako? Odgovor znaju samo predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović.

Oni su  svjesni da najveću štetu od Bogdanićevog javašluka i kriminala ima upravo politička opcija koju oni predvode, SNSD, a da se ne govori o katastrofalnim tragovima koje ovaj anti-ministar ostavlja na svakom koraku, kada su u pitanju interesi šire društvene zajednice, čitave Republike Srpske, ali i sredine iz koje Bogdanić dolazi – opštine Teslić.

Svako oklijevanje u odluci da Dragan Bogdanić bude smijenjen sa mjesta ministra zdravlja Republike Srpske i svih ostalih funkcija u javnom životu koje zauzima, ostaviće, prije svega, porazne posljedice na zdravstveni sistem Republike Srpske.

Drugim riječima, ako Bogdanić politički preživi i ovaj ministarski mandat, zdravstvo Republike Srpske sigurno neće preživjeti njegovu vladavinu. Ne politički, već doslovno.

Izvor: danasnjevijesti.com