Na šta će svijet da liči nakon Trampa

Za malo kog američkog predsjednika bilo bi nezahvalno prognozirati kako bi svijet izgledao po isteku četvorogodišnjeg mandata u Bijeloj kući.

Svijet 17.02.2017 | 16:17 Donald Tramp prijeti na sve strane, svađa se sa kim stigne, ignoriše pritom savjetovanje sa stručnjacima i savjetnicima. Špigelov analitičar Henrik Muler pozabavio se prognozama na šta bi svijet mogao da liči 2021. godine.

Unutrašnja i spoljna politika, ekonomija, okolina, obrazovanje, ništa neće ostati pošteđenoTrampovog uticaja, a hoćemo li sve to i izdržati? Muler se držao srednjeg scenarija, niti katastrofičnog poput nuklearnog rata, niti nekog posebno optimističnog.

Trgovinski rat i posljedice

Kao što je i obećavao, Tramp se razbacuje uvođenjem carina prema državama koje je označio kao suparničke. Ove su mu uzvratile i došlo je do zatvaranja ekonomija na sve strane unutar nacionalnih granica ili manjih skupova nacija. Većina stranih proizvoda poskupjela je usljed visokih carina, ali i toga što se sve više proizvodi u zemlji potrošnje.

Mnoge bogatije nacije bilježe pad blagostanja, ali u SAD se proizvodnja pomalo vraća. Pozitivno samo na prvi pogled, jer počinje pravi trgovački rat. Na visoke carine SAD-a reakcija tržišta je da se valute poput meksičkog pezosa, kineskog juana ili evra prilagođavaju tako da malo gube na vrijednosti. Dolar stoga ispada prejak, Tramp sve redom optužuje za manipulaciju valutom - počev od Meksika, preko Kine, sve do EU-a - zabranjuje uvoz nekih njihovih proizvoda, oni mu uzvraćaju.

Događa se ono što se G20 2009. godine dogovorio, zbog izbijanja krize, da neće činiti - ponavljanje protekcionističke spirale velike depresije iz 1930-ih. Takvo stanje praktično razara osjetljivi svjetski monetarni sistem, posebno stradaju male ekonomije i male firme. Vlade stoga preuzimaju kontrolu nad svojim središnjim nacionalnim bankama i polako novac počinje da se koristi kao oružje, piše "express.hr".

Svijet ispresijecan linijama sukoba

Svjetski sistem koji su činili UN, STO, Svjetska banka, MMF, NATO više ne postoji. Tramp vodi takvu politiku da u datom trenutku sprovodi isključivo ono što će učiniti da SAD izgleda još snažnije nego prije njegovog mandata, mada to može biti i samo privid, i ne obazire se na međunarodne ugovorne obaveze. SAD se povukao i iz Evrope i iz Azije.

Kina sada dominira pacifičkim područjem. Rusija dominira istočnom Evropom prema srednjoj Aziji. Hegemonizam u svojim regionima počinju da prektikuju i Indija ali i Brazil. Samo po sebi to i ne bi bilo problem da se nove pozicije ne utvrđuju gledanjem oružjem preko nišana. I tako se stiže do Bliskog istoka. Izrael, Iran i Saudijska Arabija osjećaju se jako nesigurno.

Rusija jeste ostala prisutna u Siriji nakon rata, Amerika jeste prisutna u Izraelu jer želi i dalje da kontroliše svoj dio nafte sa Bliskog istoka. Ali, kako je Trampova politika ćudljiva, ostavlja utisak djelovanja pod raznim ličnim raspoloženjima predsjednika SAD-a, a niko nema pojma kakve ciljeve Tramp ima. Ako uopšte ima ikakve. 2021. je tako već četvrta godina u nizu, još od 2017. godine, u kojoj trgovina i proizvodnja oružja drastično raste, uvišestručuje se.

Evropa i Afrika, između čekića i nakovnja

U to šta se dogodilo sa klimatskim promjenama Muler ne ulazi, jer to i nije njegovo područje. Ono što 2021. nije sporno jeste da Evropom sa jedne strane pokušava da komanduje Rusija, podupirući političke struje poput populističke desnice, kako bi dovođenjem takvih vlada na vlast pojedinih članica EU-a, te zemlje izvlačila iz EU-a i privlačila sebi. Isto to sa svoje strane čini i SAD.

EU se uprkost tome još održava. Izborila se i sa izbjegličkim krizama i krizama sa evrom, ali stalno izbijaju novi problemi, nerijetko potencirani sa onih dvije strane. To što se EU održala, čak je djelimično zasluga i nekoliko srećnih slučajnosti.

Članice EU-a posljedično nisu uspjele da se dogovore oko zajedničkih vojnih snaga, pa tako zapinje i zajednička odbrana spoljnih granica EU-a. Članice EU-a stoga se samostalno naoružavaju. Afrika je pak sve gore mjesto za život. I zbog klimatskih promjena i zbog haosa u svetu i zbog rastućeg stanovništva. Svijet je postao siromašniji, opasniji i gori.

Marin Le Pen ipak nije osvojila izbore. Nije došlo do finansijskog raspada EU, Tramp nije pokrenuo nijedan veliki rat, nacionalistički populisti u EU nisu uspjeli da preuzmu vlast. I nije došlo do globalne finansijske kataklizme, zaključuje se u tekstu.

(Informer)