Analiza: Kakvi će biti srpski olimpijci na sljedećim Igrama?!

Sa osam medalja na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru, Srbija je imala dvostruko bolju učinak nego na londonskim nadmetanjima 2012. A kakvi će biti naši olimpijci 2020, kada su na programu Igre u Tokiju?

Ostali sportovi 26.08.2016 | 00:00
Analiza: Kakvi će biti srpski olimpijci na sljedećim Igrama?!
Ovoga puta imali smo predstavnike u 15 sportova. Medalje su osvojene u sedam (rvanje, vaterpolo, odbojka, košarka x 2, kajak, tekvondo, atletika). I pre četiri godine smo imali predstavnike u 15 različitih sportova, ali su medalje osvojene u tri (tekvondo, streljaštvo x 2, vaterpolo).

A šta možemo da očekujemo od nastupa u Tokiju, u kome će se pojaviti i četiri nova sporta, u jednom od njih nam se i smeše medalje? Nećemo nabrajati sve sportove, jer u nekim, poput sinhronog plivanja, bejzbola, dresure konja i skokova na trambolini nismo u svetskoj eliti, nismo ni u nekada trofejnom rukometu (15. u obe konkurencije na oba poslednja prvenstva Evrope), ali hoćemo one u kojima postoje šanse da nadamo odličjima.

Sportovi u vodi

Naši vaterpolisti su zlatom u Riju potvrdili dominaciju kakva dosad nije viđena jer su, kao što im i pesma kaže, stvarno osvojili sve (što je moguće osvojiti u ovom sportu). Pa, iako neki od legendarnih vaterpolista, poput kapitena Gocića i najtrofejnijeg među njima, Nikića, odlaze u reprezentativnu penziju, igrački kadar je - kadar za novu titulu. Uostalom, najbolji strelac ovogodišnjeg olimpijskog finala, Dušan Mandić, je 22-godišnjak, pa ima potencijal da uz iskusnije asove briljira i u Japanu. Naravno, pod uslovom da klupski vaterpolo ovde opstane na onaj pravi, zdravi način, jer bez baze - nema ni rezultata.

Plivači su nam doneli nekoliko radosti na ovim Igrama, ne i medalju. Možemo li da je očekujemo u Tokiju od sjajnog Velimira Stjepanovića? Moguće, biće tada u punoj snazi, imaće 27 godina, ali i iskustvo sa ovogodišnjih Igara. Tu je i mlada Anja Crevar, koja će, ako sve bude kako se očekuje, u Tokiju nastupiti - kao dvadesetogodišnjakinja. I to će biti vrlo mali broj godina za najveću svetsku smotru sporta, međutim, njen kvalitet, evropske titule i odličan nastup u Riju daju nadu da će biti među najboljima. I ovo, naravno, ako se ispuni onaj isti uslov koji spomenusmo kod vaterpolista. Ili, da kažemo, ako se ispuni njena želja, da se bazen u Pančevu učini zatvorenim, kako ne bi morala da ide više puta nedeljno na treninge u Beograd.

Atletika

Ivana Španović je osvojila bronzu u Riju, sigurno je da ima potencijal i za najsjajniju medalju. Biće tridesetogodišnjakinja u Tokiju, a to nije otežavajuća okolonost jer je ovogodišnja šampionka u skoku u dalj, Tijana Bartoleta, upravo kao tridesetogodišnjakinja i došla do zlata. Emira Bekrića nije bilo na ovim Igrama zbog povrede, no imajući u vidu talenat koji poseduje, na sledećim bi, kao 29-godišnjak, mogao da zablista kao što je to učinio 2013. na Svetskom prvenstvu, kada je bio bronzani na 400 metara sa preponama. Tu su i naši ovogodišnji olimpijci, Mihail Dudaš (desetoboj), Amela Terzić (800 i 1.500 metara), te izuzetno talentovani Elzan Bibić. On je kao 17-godišnjak ove godine bio osmi na prvenstvu sveta za tri godine stariji uzrast, a u trci na 5.000 metara pritom je oborio 43 godine star državni rekord za juniore. Uz dovršetak izgradnje atletskog stadiona u Novom Pazaru, sigurno je da se i od njega, kao i novog talasa tamošnjih, tradicionalno dobrih atletičara, mogu očekivati lepe vesti iz Tokija. Ako ne i sjajne.

Košarka

Iako su nas naši košarkaši obradovali srebrom u Rio de Žaneiru, pravo je pitanje šta može od njih da se očekuje kroz četiri godine. Jer, neće oni prosto biti "četiri godine stariji" (Teodosić će, na primer, imati 33 godine tada, Bogdanović 28, Jokić 25 itd.), već - ko će im biti podrška iz sadašnjih mlađih generacija? One se ovog leta nisu proslavile na kontinentalnim šampionatima, što može da bude privremeni pad, ali može da bude i važna opomena o tome kako se radi sa mladima. Talenta ovde ne manjka, naročito ne u državi sa nadimkom "zemlja košarke", pa ostaje nada da će predstojeće iskustvo sadašnjih "orlova", a neke od njih čekaju i odlasci u NBA ligu, te kombinacija ovog sastava i igrača koji će im se priključiti, biti dovoljna da opet budemo radosna košarkaška nacija. Da li će to biti dovoljno za medalju, zavisiće i od drugih nacija. Sjajna španska generacija polako ide u penziju, smena je i kod Argentinaca, a Hrvati grabe uzlaznom putanjom. Amerikanci su tamo gde su i bili, na vrhu. Na našima je da budu, pre svega, bolji od samih sebe, dosadašnjih. Odličan podstrek tom cilju daju mlade snage, predvođene sjajnim Markom Pecarskim, dominantnim igračem u Evropi za svoje, 2000. godište. Ukomponovati dobre pojedince jedan je od najtežih zadataka u košarci, ali on postaje mnogo lakši - ako su ti pojedinci zaista odlični. Srećom, imamo baš takve.

Naše košarkašice su, tek, posebna priča. Izvrsni rezultati u poslednje dve godine, evropska titula i olimpijska bronza, sigurno će biti motiv više i za sadašnju, sjajnu generaciju, da napravi nove iskorake na svetskoj sceni, ali i za mlađe kategorije, u kojima već ima igračica koje oduševljavaju Evropu. Tu je od presudne važnosti i sigurna, mudra i čvrsta ruka koja ih vodi, baš kao što je Marina Maljković pokazala da se od "otpisanog tima", koji je preuzela, može u njemu pronaći ono skriveno blago koje zadivi planetu.

Kajak i veslanje

Iako su to odvojeni sportovi, spomenućemo ih ovoga puta zajedno jer imaju zajednički potencijal za velike domete u Tokiju. Oba Saveza rade dobro, koristeći projektno finansiranje, a dobri rezultati sa evropskih i svetskih prvenstava to potvrđuju iz godine u godinu, jer se uvećava i broj medalja. Sada, u Riju, do olimpijske je stigao samo kajakaški tandem Tomićević - Zorić. Ali i u kajaku (Novaković i Pajić će biti 31-godišnjaci, Grujić će imati 29, a Torubarov 27 godina; i kod dama koje će napuniti tri decenije života), mogu da se očekuju vrhunski rezultati, baš kao i u veslanju. Beđik i Vasić će i dalje biti konkurentni za medalje, a naročito Marko Marjanović (2020. će imati 30 godina) i Andrija Šljukić (tada 25-godišnjak). Mi ovih dana imamo i uspehe mlađih kategorija, poput iščekivanih nastupa Pivača i Mačkovića u finalu, a Jošića i Jovanovića u polufinalu Svetskog prvenstva za seniore do 23 godine i juniore.

Fudbal

"Kakav sad fudbal!? Ovde je reč o uspešnima!", neko bi mogao da dobaci. Ali, taj neko bi trebalo da se seti da je Srbija aktuelni prvak sveta u omladinskoj konkurenciji. Što govori o potencijalu, ne baš i o aktuelnim mogućnostima za olimpijski uspeh. U Tokiju 2020. igraće četiri evropske ekipe koje 2019. dođu do polufinala prvenstva Evrope za igrače do 21 godine strosti. Trenutno, "taj opis" odgovara našoj U-17 ekipi, koju predvodi Ilija Stolica. Ta generacija je na polovini aktuelnih kvalifikacija za šampionat Evrope poslednja u grupi. I to u "grupi smrti". Četvrti su ti "orlići", iza vodećih Španaca (sa kojima je odigrano 1:1 u kvalifikacijama), Holanđana (poraz kod kuće 0:2) i Italijana (poraz na gostovanju, 2:1). Teško je predvideti u kom pravcu će se ova generacija razvijati do 2019, jer se razvija na srpskoj fudbalskoj sceni koja nije baš najzdravija, ali koja je pokazala da uprkos mnogim nenormalnostima može da iznedri čudesnu ekipu. "Orlići" koji su 2015. kao omladinci, pod komandnom palicom Veljka Paunovića, pokorili planetu i osvojili zlato na Novom Zelandu najbolji su dokaz.

Džudo

Aleksandar Kukolj je, kao 24-godišnjak, odlično nastupio u Riju, ali je natrčao na potonjeg olimpijskog šampiona i izgubio. Njegov potencijal je ogroman, a pritom nije jedini naš takmičar u ovom sportu koji može da zablista u Tokiju za četiri godine. Naprotiv. Mladi reprezentativci trenutno blistaju. Jovana Obradović osvojila je šampionsku titulu na Evropskom džudo kupu u Berlinu u kategoriji do 63 kilograma. U istoj konkurenciji njena sestra Anja Obradović okitila se zvanjem vicešampionke. Trofejni niz se ovde ne prekida, već su u bogatu riznicu Džudo saveza Srbije dodate još dve medalje: Nadežda Petrović u konkurenciji do 52 kilograma osvojila je srebrno odličje, a Darko Brašnković u kategoriji do 90 kilograma bronzano.

Streljaštvo

Ovaj sport nam je dosad doneo pet olimpijskih medalja, ali nijednu u Rio de Žaneiru. Ipak, celokupna ženska ekipa sa ovogodišnjih Igara (Ivana Anđušić-Maksimović, Bobana Veličković, Zorana Arunović, Andrea Arsović) biće itekako u "pravim godinama" za nastup u Tokiju. Brojni uspesi na Svetskim kupovima, te olimpijsko iskustvo iz Brazila, mogu i moraju da budu dovoljan motiv da kroz četiri godine.

Rvanje

Davor Štefanek nas je već oduševio, a i najavio da će posle ovog zlata - napasti i ono koje će "na talonu" biti i pokraj strunjače u Tokiju 2020. Samo, on nije jedini koji može naše rvanje ponovo da uzdigne do svetskog vrha. Tu su Viktor Nemeš, ali i njegov brat blizanac Mate, osvajač medalje na ovogodišnjem prvenstvu sveta za mlađe seniore. O rvanju se ne priča mnogo između velikih takmičenja, ali se u njemu mnogo radi. Otuda i Davorovo zlato. Otuda i vera da se i kroz četiri godine, uz dobar, sistemski podržan rad, može do novih odličja na najvećoj smotri sporta.

Stoni tenis

Olimpijsko povlačenje veterana Karakaševića posle nastupa u Riju, ne znači nikako i kraj stonoteniskih nadanja ove zemlje za dobar plasman na Igrama u Japanu. Naše juniorke su ovog jula osvojile srebro na prvenstvu Evrope, pa se i od njih (Izabela Lupulesku, Dragana Vignjević, Tijana Jokić), mogu očekivati dobre vesti iz Tokija 2020.

Tekvondo

Milica Mandić će sa iskustvom prošle olimpijske šampionke nastupiti u najboljim takmičarskim godinama (28) na Igrama u Japanu. Ali i sa dodatnim motivom, da nadoknadi propušteno u Rio de Žaneiru. Uz nju, sjajnu, a tek 18-godišnjakinju Tijanu Bogdanović, naš tekvondo može da očekuje uspehe u Tokiju, ali ne samo zbog njih dve, već i zbog nadolazeće, mlade generacije. Trener Dragan Jović čudesno uspeva da, uz lično požrtvovanje, stvara istinske šampione, njegova motivaciona snaga bila je od koristi i našim vaterpolistima u Riju, pa nema sumnje da će i za japanske Igre spremiti naše tekvondo nade. A ima ih. Uostalom, Tijanne dve sestre, Zvezdana i Helena, te brat Žarko, upravo se i bave tekvondoom.

Karate

Pomenute sestre i braća naše olimpijske vice-šampionke su se na tekvondo prebacile sa karatea. Ali, u karateu itekako stasavaju odlične generacije naših sportista. Ovog maja, na 51. Evropskom prvenstvu u Monpeljeu osvojene su četiri bronze: Jelena Milivojević (kategorija do 50 kilograma), Jovana Preković (61), Marko Antić (60) i muški tim u borbama. Odličan potencijal za sport koji postaje olimpijski u Tokiju i koji će, shodno tome, dobiti i veći priliv sredstava, ne samo od Ministarstva sporta kao do sada, već i od Olimpijskog komiteta.

Tenis

Novak Đoković nije ostvario san o olimpijskom zlatu, ali kako je "Blic" ekskluzivno najavio posle njegovog ranog poraza u Riju, on će napasti titulu u Igru u Tokiju 2020. godine. Do tada bi već mogao da ostvari "neostvarivo", da pretekne Rodžera Federera po broju grend slem titula, tako da će mu olimpijski san ostati jedini neostvareni u sportskoj karijeri. A sa Noletom u ekipi, sve postaje lakše. Naročito za mlade snage, koje predvodi čudesna Olga Danilović, rođena 2000, koja će kao 20-godišnjakinja imati prilike da zablista u Tokiju kao što je to i mnogo puta pokazala ove i prethodne sezone.

Odbojka

Nestvarno su igrale naše devojke u Rio de Žaneiru, stigle do finala, ali im se želje tu neće zaustaviti. Kvalitet koji poseduju, uz izvrsno funkcionisanje Saveza i konstantan razvoj odbojkaškog sporta u Srbiji, daju nadu, uz uspehe mlađih kategorija, da i u Japanu kroz četiri godine možemo da očekujemo velike domete. Odbojkašice su pokazale da (olimpijsko) iskustvo nije onoliko presudno kao srčanost, a ova ekipa, koja će maltene cela ostati na okupu i do Tokija, itekako ga ima. Dodate tome i nestvarna dostignuća mladih igračica, poput 19-godišnje Tijane Bošković, te činjenicu da će Brankica Mihajlović, Jovana Stevanović, Milena Rašić i ostatak njihove generacije (od 1990. do 1992. godina) biti pojačane nadolazećim talasom koji već ima evropske medalje, i - budućnost je, već sada, svetla.

Isto može da se kaže i za odbojkaše, koji na startu selektorske karijere Nikole Grbića nisu imali sreću da se plasiraju u Rio, ali su već sledeće godine posle takvog rezultata - ostvarili ono što Grbići i njihovi saigrači iz čuvenih generacija sa kraja 20. i početka 21. veka, nisu: osvojili su prvi put u istoriji Svetsku ligu. Baš ove, 2016. godine. Sedam igrača iz ove generacije biće mlađe od 30 godina kada na red dođu tokijske Igre, pa nema sumnje da će i ovi momci, baš kao i ostatak našeg olimpijskog tima, te 2020. biti sposoban da obraduje čitavu Srbiju.

Uostalom... možda bismo ono "zemlja košarke", iz poštovanja, trebalo da promenimo u "zemlja sporta". Ali, to ćemo moći kada i mi sami postanemo bolji po pitanju fizičke spreme. Ovako, umesto da iz redakcije nešto poručujemo mladićima i devojkama koji će nas predstavljati na Olimpijskim igrama 2020. u Tokiju, prenećemo im samo mudre reči jedne nepismene bake sa Divčibara: "Bidni ti, sinko, najbolji što možeš biti".

I to će, u srcima svakog od nas, biti dovoljno.

Izvor: blic.rs

Komentari / 0

Ostavite komentar