Šarena granica oko Šarengrada

Ni dvije decenije nakod raspada SFRJ Srbija i Hrvatska ne znaju gdje im je granica. Jedna od tema nedavnih razgovora premijera Srbije Aleksandra Vučića i predsjednika Hrvatske Kolinde Grabar Kitarević bilo je i pitanje granice između dvije države. Iako je od raspada SFRJ prošlo četvrt vijeka, dvije republike nikako da se dogovore kuda ide granica koja ih razdvaja.

Region 10.08.2016 | 09:05 Najveći izvor nesporazuma je potpuno različito viđenje razgraničenja na Dunavu.

Srbija se zalaže da sporna granica od 145 kilometara duž Dunava ide sredinom rijeke. Hrvatska hoće da granica "vrluda“ cik-cak, sa jedne na drugu obalu i prati granice katastarskih opština. Koje je prije vijek i po iscrtala Austrougarska.

Kako razgovori između Zagreba i Beograda već 20 godina ne daju rezultate, moglo bi se dogoditi da granicu na Dunavu iscrtaju "nezavisni“ međunarodni arbitri ili Međunarodni sud pravde.

Sporna područja prostiru se od Mađarske do Bačke Palanke. Suština spora je vlasništvo nad 10.000 hektara zemljišta na lijevoj obali Dunava, u Vojvodini, koji katastarski pripadaju Hrvatskoj i oko 3 000 hektara u Hrvatskoj, koji katastarski pripadaju Srbiji.

A najveći kamen spoticanja su Vukovarska ada kod istoimenog grada i Šarengradska ada kod Bačke Palanke.

Oba ova ostrva su bliže lijevoj, vojvođanskoj, obali Dunava, Srbija ih trenutno i kontroliše, ali u katastarskim knjigama ona pripadaju hrvatskoj strani.

Šarengradska ada je veliko ostrvo, površine oko 500 hektara.

Odvajkada, na tom mjestu Dunav je pravio krivinu, lakat, u Vojvodinu. Taj dio rijeke bio je teško plovan. Austrougarska je 1892. godine na strani prema Slavoniji i Hrvatskoj prokopala plovni kanal kojim je ispravila rijeku. Međutim, rijeka je nastavila da teče i starim tokom. Između dva toka ostalo je veliko ostrvo, nazvano po obližnjem naselju Šarengrad.

Srbija traži da granica ide sredinom plovnog dijela rijeke, sredinom zapadnog rukavca, što je u skladu sa međunarodnom praksom razgraničenja. Hrvatska hoće da granica ide po zemljišnim knjigama ili, u najgorem slučaju, istočnim rukavcem, starim tokom, jer zemljište koje je prokopavanjem kanala postalo ostrvo po katastru pripada njoj.

Međudržavna komisija za rješavanje ovog problema formirana je 2001. godine, ali za 15 godina rada nije postigla nikakav rezultat.

Sporno je i područje uz most "25. maj“, koji spaja Bačku Palanku i Ilok, sa prirodnim parkom Tikvara.

Žitelji Palanke, Sombora i Apatina čija se zemlja nalazi sa zapadne strane Dunava, odnosno žitelji Iloka i Vukovara čije su njive na istočnoj obali rijeke, navijaju da granica između dvije države "prati“ katastarske granice. Kako predlaže Hrvatska.



Ostali građani smatraju da granica treba da ide rijekom, jer bi to u budućnosti donosilo najmanje glavobolje.

"Pri razgraničenju dvije države, uvijek se traži prirodna granica. Međunarodno pravo i praksa kažu da granica ide sredinom rijeke. Sredina plovnog toka Dunava je jedina realna granica", kaže Milan Škrbić, predsjednik Skupštine opštine Apatin, i dodaje:

"Nije logično da se uvažavaju katastarske knjige iz vremena Austrougarske, a da se ne uvažavaju avnojevske granice, koje je potvrdila i Badinterova komisija. Hrvati se stalno pozivaju na AVNOJ, ali ovdje im to ne odgovara, jer nije na srpsku štetu."

Docent na katedri za međunarodno pravo Pravnog fakulteta u Beogradu Bojan Milisavljević smatra da pravila međunarodnog prava idu na ruku Srbiji, jer ako rijeka mijenja tok, a nije u pitanju drastično pomjeranje, kao u ovom slučaju, granica se pomjera zajedno sa rijekom.

Srbiji u prilog ide i to što su granice katastarskih opština utvrđivane u vrijeme kada su i Vojvodina i Slavonija, i lijeva i desna obala Dunava pripadale Austrougarskoj, dakle jednoj državi, a sada se tu graniče dvije novonastale države, od kojih ni jedna nije pravni sljedbenik austougarske monarhije.

Izvor: Pressrs.ba