Umro bivš predsjednik Udruženja Majevičana u Švajcarskoj

Na Jovanjdan ove godine preminuo je Slaviša Obrenović bivši predsjednik Udruženja Majevičana u Švajcarskoj.

Republika Srpska 20.01.2016 | 19:35

Slaviša je bio čestit sin čestitih roditelja Vasilija i Smilje Obrenović iz Lopara. Njegov otac Vasilije je godinama radio na očuvanju Srpstva u Švajcarskoj, utemeljio SPC u romanskoj Švajcarskoj i doveo prvog sveštenika oca Bogoljuba iz Njemačke, a bavi se dobrotvornim radom od kako se vratio u zavičaj.

Slaviša je koračao njegovim stopama, ali je želio da učini više, da zajedno sa Majevičanima koji žive u Švajcrskoj stvori uslove u zavičaju da jednom u skorijoj budućnosti sakupljanje humanitarne pomoći bude nepotrebno.

Zajedno sa njim je vrijedno radila njegova supruga Milanka, ponekad i na uštrb sopstvene porodice. Milanka je Srpkinja iz Bijelog polja, upoznala je Slavišu u Švajcarskoj i udala se za njega. Zavoljela je uz muža i njegov rodni kraj, odrekla se privilegije da ga sahrani u Švajcarskoj i odlučila da ga vrati njegovoj rodnoj grudi.

Majevičani iz Švajcarske kažu:

Ovaj divni čovjek, uzoran sin, dobar otac i suprug, vjeran brat, iskren prijatelj i požrtvovan rodoljub se teško razbolio u trenutku kada je svima bio najpotrebniji. Kako njegovoj dječici Nastasiji i Nemanji, supruzi Milanki, roditeljima Vasiliju i Smilji, bratu Saši, bratićima i snaji, ostalim njegovim bližim i daljim rođacima, tako i nama njegovim prijateljima sa kojima je dijelio svoju ljubav prema zavičaju, brigu za sunarodnike i snove o povratku u zavičaj.

Opaka bolest koja u poslednjih nekoliko godina kosi naše sunarodnike, kao nikog drugog u svijetu, odnijela je i našeg prijatelja. Mi ne možemo da ga vratimo, ali možemo da čuvamo uspomenu na njega, budemo prijatelji njegovoj porodici kao što je on bio prijatelj svima nama, kao i onim Majevičanima koje ne poznaje, a kojima je zajedno sa nama pomagao svih ovih godina.

Kakav je bio Slaviša Obrenović?

Mogli bismo dugo da nabrajamo njegove dobre osobine, a možda je najbolje da citiramo jedan njegov govor. Prije četiri godine kada je kao predsjednik Udruženja Majevičana u Švajcarskoj predavao obnovljenu osnovnu školu u Jablanici (selo na Majevici, u opštini Lopare) rekao je:

„Čast mi je i zadovoljstvo da vas kao predsjednik Udruženja Majevičana u Švajcarskoj pozdravim pred obnovljenom školom u Jabalnici. Moja radost je ogromna jer smo pokazali i dokazali da smo na ispravnom putu i da zajedno možemo mnogo. Malim koracima koračamo ali u sigurnom smjeru ka obnovi rodnog kraja iz kojeg smo davno svi otišli i o kome sanjamo i sanjaćemo dok smo živi. Vjerujem da ćemo uspjeti u namjeri da u narednih nekoliko godina stvorimo ovde pristojne uslove za život.

Uspjećemo u tome jer više ne sanjamo svako za sebe nego udruženi sanjamo kolektivni san o Majevici lijepoj kao djevojka, okićenoj i uredjenoj, naseljenoj vrijednim i veselim ljudima.

Pomozite nam tako što ćete nam se pridružiti ili barem tako što ćete pričati o ovom što ste vidjeli kao o dokazu naših aktivnosti. Juče su to bile ovce i sjeme za socijalno ugrožene porodice, u maju fasada za pet zgrada u Loparama, zimus su to bili klaviri za osnovnu školu i Centar za kulturu u Loparama, prošle godine školski namještaj koji smo poslali iz Švajcarske i cijelo vrijeme značajna pomoć u hrani i garderobi za socijalno ugrožene. Sutra će to biti obnova crkve, gradnja fabrike i pomoć za poljoprivrednike. Samo zajedničkim snagama možemo da uspijemo."

Tako je govorio Slaviša i nije posustao ni pred jednom preprekom koja se ispriječila pred nama u svim ovim godinama. Nikad ga nije napustio optimizam da ćemo uspjeti da sačuvamo zavičaj od propadanja i nestajanja i da ćemo se kad-tad vratiti.

Sahrana će biti obavljena u Loparama u nedelju 24. januara. Članovi uprave Udruženja Majevičana, oni koji budu mogli, će otputovati u Lopare na sahranu. Za sve one koji ne mogu da putuju na sahranu u Lopare postoji mogućnost da se poslednji put oproste od Slaviše.