Aerodrom za vješanje

Edip još razmišlja o kandidaturi. Perhan ga ohrabruje da se kandiduje. Nikad se, kaže, ne zna kakav rezultat može biti. Navodi mu primjer: „Očekivali smo da u Trebinje sleti ćurka, a umjesto nje sletio bjeloglavi sup“!? Dok na Zupcima ne bude izgrađena pista, sup će saobraćati iznad Popova polja.

Republika Srpska 05.10.2015 | 22:57

Ahmed je ovih dana bio u Trebinju. Ponovio je da će kad tad sa Zubaca poletjeti avioni (ili viljuške, svejedno, op.a) baš kao što mu je prije par mjeseci Zubac odletio. Onda je „Pod platanima“ sa Perhanom i Profesorom (režiserom) razgovarao o nastavku projekta „Doma za vješanja“ čija realizacija traje već desetak godina. Azra ovaj put, nije sletjela u Trebinje.

Ahmed djeluje umorno i iscrpljeno. Od kako je Zubac odletio njemu san neće na oči. Nije mu lako – teško je to kilo žutog oko vrata, a 05. oktobar samo što nije. Ko god da sleti na Zupčevo mjesto, neće na dobro izaći.

Ali šta da se radi. Peti oktobar je takav datum, glave je došao i Ahmedovom nekadašnjem mentoru. On je imao toliko izdajnika oko sebe da ga je na kraju i on sam izdao.

Zato on ne bi da doživi njegovu sudbinu, pa je izdajnike počeo na vrijeme da etiketira. Ali o tom na Posebnoj sjednici. Ako izdajnici budu dovoljno ludi ili naivni, kao do sada, pa na nju dođu.

Sada je u toku realizacija njegovog novog projekta koji režira i u kojem glavnu ulogu igra njegov prijatelj Profesor.

Radni naslov ovog nastavka je :“Aerodrom za vješanje“, iako je još u opticaju i „Edip gradonačelnik “. Ali... Edip još razmišlja o kandidaturi. Perhan ga ohrabruje da se kandiduje.

Nikad se, kaže, ne zna kakav rezultat može biti. Navodi mu primjer: „Očekivali smo da u Trebinje sleti ćurka, a umjesto nje sletio je bjeloglavi sup“!? Dok na Zupcima ne bude izgrađena pista, sup će saobraćati iznad Popova polja.

Perhana je rastopila Ahmedova podrška. Blagoslov biskupa dubrovačkog ga ne bi tako obradovao. Toplo mu oko srca kao poslije dobre čašice manastirskog vina. A vina je sve manje. Vinograde nema ko da bere. Ima ali neće. Pokvarila se omladina neće da radi.

Uzmu kredit od tri miliona i odoše preko granice. Roditelji im služe kao žiranti. Gradiće se, kaže Perhan, u Trebinju novi – stari grad. Stara je to ideja.

Pošto nije uspjela izgradnja ljepšeg i starijeg Dubrovnika, gradiće se ljepše i starije Trebinje. (Autor projekta „Ljepši i stariji Dubrovik“, igra svoju rolu u Ahmedovom projektu, a u pauzama podmazuje kamion).

Profesor se ne ljuti što ga zovu Edip. Naučio je mijenjati imena i zna to činiti neprimjetno.

Ahmed predlaže da se za svaki slučaj i u Trebinju održi jedan referendum. Referendumsko pitanje bi glasilo: Može li Perhan istovremeno da sjedi na dvije stolice ili bi trebao da obrije i bradu i promijeni ime?

Edip smatra da je odgovor jasan i bez referenduma jer njemu je isto pošlo za rukom.

Perhan je međutim sumnjičav, pošto Edip nije brijao nego je pustio bradu. Iako zagovara referendum i Ahmed je uvjerenja da su ovakve promjene bezbolne. I sam se mijenjo nekoliko puta. Sada razmišlja da pusti bradu.

Mogla bi biti od koristi, ovakvog ga znaju čak i u Sjevernoj Koreji. A što se tiče sjedenja na dvije stolice, uvjerava da to nije problem – on je u tom poslu pravi akrobata.

Ali... teška su vremena došla. Narod se promijenio i iskvario – više vjeruju u Olegovo zlato nego u Aerodrom na Zupcima. Uzda se još u Perhanove natprirodne moći. Od kako se proslavio sa podizanjem viljuški pogledom, Perhan se do sada okušao sa dizanjem predmeta od različitih materijala.

Evo već nekoliko godina sa koncentriše pogledom sa Crkvine na Zupce odakle namjerava podići avion. Ahmed bi više volio da je podigao negdje na sigurno onu prokletu „švajcarsku čokoladu“iz Rusije, ali nije želio da rizikuje, zna da je Perhan slab na zlato.

Teške su misli sustigle Ahmeda – ne zna ni šta da radi s ćurkom, jedva se vuče po sceni, rado bi je zamijenio nekim ćuranom, ali malo je ptica kojima se može vjerovati.

Snimanje može da počne. Trešti poznata melodija: Evo zore, evo zore.... Eh, što Đurđevdan nije prije petog oktobra...

Mogao bi da optuži izdajnike iz sarajevskog Saveza, da su ustali protiv njega pred veliki srbski praznik... Perhan bi onda mogao da na njih baci prokletstvo, mada i on je pomalo sumnjiv: hvalisao se kako je bio jedan od učesnika onog, beogradskog Petog oktobra.... O, tugo jesenja...

Autor: Miljan Kovač

Impulsportal