Predstavljamo rivale Partizana - Atletik Bilbao, AZ i Augsburg...

Baskijski Lavovi, Bajernovo opasno mezimče i Holanđani sa brdom problema - Partizan može dalje! Barselonin dželat sa sjajnim trenerom i strašnim igračima je favorit. bundesligaška senzacija sa mizernim budžetom za nemačke prilike napreduje krupnim koracima, ali sa Augzburgom može da se igra, dok je AZ Alkmar je rival protiv kojeg bi crno-beli trebalo da jurišaju na pobede.

Fudbal 30.08.2015 | 00:00
Predstavljamo rivale Partizana - Atletik Bilbao, AZ i Augsburg...

Tri crveno-bela kluba kojima ime počinje na slovo A. Partizan je pristojno prošao na žrebu za grupnu fazu Lige Evrope. Mogao je bolje, ali i mnogo gore. Makar je izbegnuta Istočna Evropa i lomatanje po bivšim sovjeskim republikama, što crno-belima često nije prijalo. Izbegnuti su i „neatraktivni“, ali jako ozbiljni protivnici poput Plzenja, Krasnodara, Dnjepra...

Rivali dolaze sa Zapada Evrope iz atraktivnih liga, ali ipak nisu nepremostive prepreke pred kojima bi trebalo unapred potpisati kapitulaciju. Zajedničko za Atletik Bilbao, Augzburg i AZ Alkmar osim prvog slova u imenu i istih klupskih boja je da neguju napadački fudbal, pa će Partizanova publika moći da se nagleda dobrog fudbala i dobrih igrača. Crno-beli će imati idealnu priliku da se nadigravaju i vide da li su konačno u Ligi Evrope odmakli od statusa „topovske hrane“.

Nosilac u grupi i najjači tim je svakako Atletik Bilbao. Kad neko demolira svemoguću Barselonu sa 4:0, onda ne ostaje ništa drugo nego da mu glatko prepišete ulogu favorita i nadate se makar bodu iz dva meča. Baskijski Lavovi su oduševili Evropu nedavnim gaženjem Barselone u Superkupu Španije kada su prekinuli prokletstvo koje je trajalo 31 godinu i konačno osvojili trofej.

Svako ko iole prati fudbal zna Bilbaovu priču i koliko je posebn u svetskom fudbalu. Samo igrači „baskijske krvi“ ili odgajani od malih nogu u Baskiji mogu da nose dres velikana sa San Mamesa i to pravilo se kao sveto pismo poštuje više od 100 godina. To su baskijski sreća i ponos. Zato Bilbao ima privilegiju da može da računa na uigranu ekipu i tim koji se retko menja, što je atipično za današnji moderan fudbal.

Ekipa se ni ovog leta nije menjala. Od bitnih igrača je otišao samo miljenik publike Andoni Iraola koji je u klubu proveo 16 godina. Pokušavali su čelnici baskijskog kluba da dovedu zvučna pojačanja, bili su spremni da izdvoje blizu 30.000.000 evra za Monreala (Arsenal), Ljorentea (Juventus) i Raula Garsiju (Atletiko), ali su ih oni odbili.

Na golu je neuništivi Gorka Iraizoz, odbranom komanduje jedan od najboljih evropskih štopera Emerik Laport, koga jure Bajern i Mančester junajted, ali Bilbao na odstupa od otkupne kaluzule vredne 50.000.000 evra. Sa njim u paru se menjaju Ečeita i legenda Gurpegi. Konce igre na sredini terena vuku De Markos, Ituraspe, Susaeta i jedino pravo pojačanje ovog leta - Elustondo, koji je sinoć doneo prolaz protiv Žiline.

Za golove su zaduženi ljubimac navijača Aric Aduric, te Kike Sola i opasni Ibai Gomez. Hendikep za Bilbao je odsustvo najboljeg igrača Ikera Munijaina, zbog teške povrede kolena i on sigurno neće igrati protiv Partizana. Na klupi je jedan od najboljih španskih trenera Ernesto Valverde. Vrsan taktičar koji se posebno u prošlosti isticao uspešnim rezultatima protiv Barselone i velikih klubova.

Drugi favorit u grupi je Augzburg. Daleko manje poznat od Atletik Bilbaa, ali i daleko veća enigma. Nevažno ime u istoriji nemačkog fudbala, a opet klub koji napreduje ogromnim koracima. Pre 15 godina su bili u četvrtoj ligi i na rubu bankrota, a sada su sinonim u Nemačkoj za klub koji sa malo para postiže mnogo. Debitovali su u Bundesligi pre četiri sezone, dve godine se borili za opstanak, treće su umalo izašli na međunarodnu scenu, a četvrte obezbedili Ligu Evrope kao najprijatnije iznenađenje prvenstva. Čak su dugo bili u igru za Ligu šampiona. Iako imaju jedan od najmanjih budžeta u ligi koji ne dostiže ni 30.000.000 evra godišnje.

Bavarci su igrali sjajan fudbal prethodne sezone, a posebno su se istakli uspešnim rezultatima protiv većih i slavnijih klubova. Kad su u situaciji da su favoriti protiv sebi ravnih, onda upadaju u probleme. Inače, reč je o klubu koje je neka vrsta Bajernove filijale što je javna tajna u Nemačkoj. Bajern im je pozajmljivao novac kada su bili u problemima. A bilo je čak sumnji da im je minhenski velikan „pozajmljivao“ i bodove kada im je gorelo pod nogama u borbi za opstanak. Prošle sezone su im pozajmili i sjajnog Hojbjerga, kako bi se razvijao po njihovim kriterijumima.

Ovog leta su ostali bez levog beka Abdul Rahmana Babe koji je otišao u Čelsi za 30.000.000 evra. Zato su doveli Oparea iz Porta, iskusnog Trohovskog iz Sevilje (teško se povredio tek što je došao) i talentovanog Maksa iz Karlsruea.

Na golu je Švajcarac Hic, odbranom komanduje potencijalni holandski reprezentativac Verheg, a pored njega je nezamnjiv najbolji estonski fudbaler Klavan. Iskustvo Halila Altintopa i nikad dokazanog Bajernovog deteta Markusa Folnera su temelj veznog reda. Napad je najjači deo tima. Tu su Paragvajac Bobadilja, Slovenac Matavž, brzonogi Brazilac Kajubi i Korejac Dong. Do kraja prelaznog roka se očekuje još jedno veliko pojačanje u veznom redu.

Trener Markus Vajncajrl je već treću sezonu u ekipi i sjajan rad u Augzburgu je njegova lična karta, pošto je pre toga važio za anonimusa. Forsira sistem 4-2-3-1 i napadački fudbal. Ipak, Bavarci nisu dobro krenuli u novoj sezoni. Poraženi su od Herte na svom terenu, a osvojili su bod na gostovanju u Frankfurtu.

Na kraju, klub protiv kojeg Partizan ima najveće šanse je AZ Alkmar. Daleko je od tima koji je sa Lujom vn Galom pre nekoliko godina osvojio titulu u jednoj od najluđih završnica ikada viđenih u evropskom fudbalu. Od tada AZ Alkmar polako gubi korak za holandskim velikanima iz sezone u sezonu. Trener je Belgijanac Jon van den Brom koji je ranije radio u Anderlehtu i nije baš „mirisao“ Aleksandra Mitrovića.

Holandski tim je ovog leta pretrpeo ogromne promene i to se osetilo na rezultatima. Daleko je slabiji nego prošle sezone. Otišao je dugogodišnji golman Alvarado, najbolji defanzivac Vesli Hud je isterao svoje i otišao u Lacio kao slobodan igra, levi bek Simon Poulsen je potpisao za PSV, a, ipak, najveći udarac je odlazak Nemanje Gudelja u Ajaks. Srbin je bio srce i duša ovog tima. Ogroman gubitak je i prelazak krila Stivena Berhujsa u Votford. On je igrač koji je stvarao najviše šansi. Na kraju, ostali su i bez udarne igle i najboljeg strelca Arona Johansona. Amerkanac je pojačao Verder. Praktično, svi glavni igrači su ovog leta napustili AZ Alkmar. A, sad je u problemu da izgubi još jednog. Novi kapiten Džefri Guveleu je ljut na upravu kluba što je prekšrila obećanje i nije prihvatila ponudu Olimpijakosa za njega.

Sve to se vidi i po rezultatima AZ Alkmara. Ajaks ih je u prvom kolu u Alkmaru pregazio kao plitak potok, potom je osvojen samo bod protiv autsajdera Ekscelzora i Viljema. Iznenađujuće lako su eliminisali istanbulski Bašakšehir u trećem kolu i to je jedina svetla tačka Van den Bromove ovog leta. Uz mnogo muka su izbacili Astru Đurđu sa dva gola u finišu revanša, pošto su prethodno u Rumuniji poraženi 2:3.

Slabo su se i pojačali. Dali su 2.000.000 za iranskog napadača Jahanbakša, ali se on odmah povredio i nije odigrao nijedan meč od početka sezone. Drugo veliko pojačanje je Rajko Brežančić iz Čukaričkog, ali ni on još nije debitovao. Čini se da Partizan nije mogao bolje da prođe kada su u pitanju rivali iz trećeg šešira. Holanđani ipak, umeju da lansiraju mlade igrače i nadoknade izgubljeni kvalitet iz prelaznog roka.

Bod protiv Bilbaa, dva ili možda čak tri protiv Augzburga i eventualnih tri ili četiri protiv AZ Alkmara predstavljali bi idealan scenario za Partizan. Pod bitnim uslovom: da crno-beli dovedu pojačanja u finišu prelaznog roka, da igraju bolje nego protiv BATE Borisova, da ne kalkulišu i da konačno u Evropi pokažu zube, a ne da glume zalutalog turistu.

Komentari / 0

Ostavite komentar