Analiziraj: Sve se mijenja osim RTRS-a

BNTV napravio je u posljednjih deset mjeseci veliki profesionalni iskorak i podigao standard svojih dnevnika. RTRS i dalje je tamo gdje je bio u oktobru 2014., u sramnim nizinama novinarske profesije.

Republika Srpska 05.08.2015 | 13:32

Tokom proteklih deset mjeseci monitoringa Dnevnika 2 RTRS-a i BNTV-a, te više od 600 analiziranih centralnih informativnih emisija, složila se cjelovita slika uređivačkih politika dva najuticajnija elektronska medija u Republici Srpskoj.

Monitoring, započet u samom finišu kampanje za prošlogodišnje opšte izbore, pokazao je porazno stanje potpune polarizacije ova dva medija prema vlasti, odnosno opoziciji. Tek svakodnevnim praćenjem dnevnika RTRS-a i BNTV-a građani su mogli steći kompletnu sliku o aktuelnim političkim zbivanjima, ali prije svega šta u borbi za vlast nude stranke koje su pokušavale da ostanu na vladajućim pozicijama i one koje na iste pretenduju.

Već u prvim analizama ukazivali smo da BNTV kao privatni medij ima pravo da se svrstava na neku stranu, no i tada smo, cijeneći profesionalne standarde o potrebi cjelovitog izvještavanja, njihovom dnevniku davali izuzetno niske ocjene.

No, ključni problem, pokazalo se, predstavljao je RTRS kao javni servis građana. Iz čega i proističe obaveza da podjednak prostor pruži svim političkim akterima i time ispuni svoju obavezu prema građanima koji su po zakonu dužni da, bez obzira na političku, etničku ili bilo koju drugu pripadnost, plaćaju RTV taksu.

Izbori su bili i prošli, ali navijačka politika RTRS-a je nastavljena.

Javni servis, u svom ključnom segmentu, u potpunosti je odustao od profesionalnih kodeksa i postao tek portparol vlasti. Ili, još poraznije, samo jednog njenog dijela: jedne partije – SNSD-a i njenog lidera Milorada Dodika.

Ključni cilj monitoringa nije samo analizirati i ukazivati na način rada nekog medija nego i pokrenuti interakciju. I pokušati uticati na mijenjanje onoga što ne valja. Nažalost, RTRS je na sve to ostao i gluh i slijep.

Uprkos činjenici da se tek na prste ruku mogu nabrojati dnevnici ocijenjeni sa više od jedan (a raspon ocjena kreće se od jedan do deset), od ove medijske kuće nije bilo nikakve reakcije. No, poraznija je činjenica da nije bilo ni pozitivnih pomaka u uređivačkoj koncepciji.

Umjesto toga nastavljeno je s grubim kršenjem svih, kako profesionalnih, tako i etičkih, kodeksa. U toj mjeri da je javni servis otvoreno, baš kako je to u ovoj medijskoj kući činjeno i tokom rata, svjesno raspirivao etničku netrpeljivost. Istovremeno, vrata RTRS-a, jednako kao i prvog oktobra 2014. godine, i dalje su zatvorena za opoziciju i sve one koji imaju, o bilo kojem važnom segmentu života, drugačije mišljenje od vlasti. Tako Republika Srpska ima dvije paralelne stvarnosti. Onu sumornu, satkanu od siromaštva, prezaduženosti, korupcije, nepotizma… i drugu, stvorenu od obmana koju im iz večeri u veče servira uredništvo Dnevnika 2 RTRS-a.

Na drugoj strani, BNTV je u proteklih deset mjeseci učinio znatan iskorak u profesionalnom izvještavanju.

Ne samo zbog činjenice da gledaocima, iako su suočeni s brojnim preprekama u izvještavanju od strane vlasti, omogućavaju da steknu kompletnu sliku o svim relevantnim političkim događajima. Ono što je daleko važnije, okosnica dnevnika okrenuta je svakodnevnom životu i svim problemima koji iz njega za građane proističu.

Naravno, ima još mnogo toga na čemu BNTV može raditi u cilju podizanja profesionalnih standarda. No činjenica je da danas, deset mjeseci kasnije, ipak slijedi zaključak o velikom, vrijednom pohvale, profesionalnom iskoraku ove medijske kuće.

Gordana Katana

Analiziraj.ba