Da li boje postoje isključivo u našem umu?

Doktor Mazvita Čirimuta u svojoj najnovijoj knjizi “'Outside Color” bavi se vekovima starom raspravom o tome da li boje fizički postoje, ili je način na koji ih percipiramo isključivo posledica moždanih aktivnosti.

Zanimljivosti 25.05.2015 | 11:05
Da li boje postoje isključivo u našem umu?

“Od svih karakteristika koje predmeti poseduju, boja nelagodno lebdi između subjektivnog sveta osećaja i objektivnog sveta činjenica”, navodi profesor sa Univerziteta u Pitsburgu.

Optičke iluzije, poput dobro fotografije plavo-crne haljine koja je pre par meseci postala hit na internetu, pokazale su da svaki posmatrač drugačije percipira boju određenog predmeta.

Prema sholastičkoj misli, boje predmeta su realne i ostavljaju otisak u našim očima poput žiga koji se utiskuje u vreo vosak, navodi časopis “The New Republic”

Galileo Galilej sumnjao je, međutim, da je stvar sasvim suprotna – boje kao takve percipira isključivo posmatrač. Ukoliko boje na predmetu postoje, gde se tačno nalaze? Kako nije bio u stanju da odgovori na ovo pitanje, osnosno definiše ih i izmeri, naučnik je ustanovio da je sve stvar naše percepcije. Ako se sam posmatrač ukloni, odnosno njegova subjektivna slika o svetu, i predmeti će izgledati drugačije.

Ali, ne radi se samo o svetlosnim uslovima i optičkim iluzijama – nedavno su naučnici počeli da dobijaju naznake za to da, dok god ne nalazimo način da nešto opišemo, to nećemo ni videti.

U antičkim jezicima, na primer, ne postoji reč za plavu boju, pa naučnici smatraju da naši preci nisu bili u stanju da primete prisustvo te boje.

Britanski premijer Vilijam Gledston tako je još 1858. godine uočio da pisac Homer u Odiseji nijednom ne spominje plavu boju, ali umesto toga opisuje more kao tamno crveno, poput vina. Za razliku od plave boje, crna se pominje skoro 200 puta, bela oko 100, crvena manje od 15, a žuta i zelena manje od 10.

Prema nemačkom filologu Lazarusu Gajgeru, ovaj pojava nije prisutna samo kod antičkih Grka – plava se ne spominje ni u Kuranu, antičkim kineskim spisima, niti antičkoj jevrejskoj verziji Biblije.

Zanimljiva je i činjenica da su istraživači pre samo par godina, tokom proučavanja Himba plemena, njegovim pripadnicima pokazali 11 zelenih kvadrata i jedan plavi.

Kada su ih zamolili da pokažu onaj koji se razlikuje, oni ili nisu bili u stanju da uopšte uoče razliku, ili im je bilo potrebno izuzetno dugo vremena za to.

Isto pleme, međutim, za opis zelene boje koristi mnoštvo različitih reči – kada su im prikazani kvadrati obojeni različitim zelenim nijansama, razliku su uočili istog momenta.

Izvor: b 92

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

divlja jabuka

25.05.2015 17:30

Kada sunčeva (idealna bijela) svjetlost pada na neku materiju, mikroskopske čestice na površini te materije jednim dijelom upijaju a većim dijelom odbijaju tu svjetlost i pri tom vrše i razlaganje. Zavisno od vrste materijala i razlaganje je različito. Kada tu istu materiju obasjamo nekom svjetlošću koja prodje kroz neki filtar, način razlaganja je isti ali rezultat razlaganja te filtrirane svjetlosti je dugačiji nego rezultat razlaganja bijele svjetlosti tako da jedna te ista materija biva "vidjena/registrovana" u drugoj boji ili spektru boja. Ako kroz neku metalnu cijev emitujete svjetlost talasne dužine koju ljudi obično percepiraju kao npr crvenu, a postavite filtar koji propušta svjetlost talasne dužine koju naš um percepira kao zelenu, na izlazu neće biti ništa ako tamo postavite receptor koji reaguje na elektromagnetni talas koji je u opsegu talasnih dužina koje odgovaraju crvenoj boji. Svjetlost je dakle elektromagnetni talas odredjene talasne dužine. I korpuskularno-talasne prirode je. Naravno da naš mentalni sklop svaku tu talasnu dužinu doživljava na različit način i klasifikuje je kao crveno, rozo, plavo, sivo, žuto, itd. Boje ne postoje na površini materijala nego mi stvarno doživljavamo odredjenu "boju" elektromagnetnog talasa. Ukoliko nema svjetlosti koja obasjava neki predmet, svaki predmet je crn. Dakle mi tad ne doživljavano nikakvu drugu boju nego crnu. Crno ustvari znači da u prostoru nema elektromagnetnog talasa talasnih dužina koju osjeća oko i mozak. Doživljaj boje je naša percepcija različite talasne dužine svjetlosti/elektromagnetnog talasa koji pada na našu retinu. Naše oko je naš receptor. Klasifikacija tog talasa s obzirom na njegovu talasnu dužinu odigrava se u mozgu. Dakle, neke ćelije mozga izmjere frekvenciju talasa a naš um po nekakvoj unaprijed zadatoj matrici onda stvori nekakav osjećaj u vezi tog elektromagnetnog talasa. Neki ljudi nemaju tu matricu u svom mozgu tako da njihov mozak nije u stanju izmjeriti tu talasnu dužinu i oni sve vide crno, sivo, bijelo...

ODGOVORITE