Analiza: Milinkoviću, zašto igraš bez napadača?!

Uporno forsiranje igre bez klasičnog špica dovodi pod sumnju stručno umeće Zorana Milinkovića koji bi kao „najbolji trener Srbije“ morao češće da koristi i najboljeg napadača kojeg ima na raspolaganju.

Fudbal 22.05.2015 | 19:00
Analiza: Milinkoviću, zašto igraš bez napadača?!

Opet bez špica. Klasičnog. I opet bez gola. Klasično. Samo što ni sad, kao ni onomad, u Partizanu niko ništa nije, niti će uzeti za zlo „najboljem treneru u Srbiji“, jer je Zoran Milinković vratio šampionski trofej u Humsku. Da je hrabar kao što nije i da je dosledan klupskom opredeljenju i tradiciji kao što nije, Grobari bi o njemu govorili „punih usta“, najpre kao vlasniku duple krune, a onda i stručnjaku koji je dobio dve najvažnije utakmice u sezoni.

A Milinković ne samo da ih nije dobio, nego na njima njegov tim ni gol nije dao, zbog kukavičke taktike i bojažljivog opredeljenja da se povuče kao trener provincijskog tima kad dođe na veliku scenu, ušanči pred kaznenim prostorom i pod devizom „napred šta bude - bude“ čeka da prođe 90 minuta. Tako, otprilike, igra Almerija protiv Barselone ili Barnli na Stamford bridžu, s tim što nije retkost da se čak i te dve negledljive ekipe prevare i daju gol favoritu. Partizan nije mogao da ga da ni Crvenoj zvezdi, ni Čukaričkom i pod uslovom da Zoran Milinković tvrdoglavo nastavi da forsira sistem u kome igra sa dva zadnja vezna i bez ijednog napadača (!?) neće se proslaviti ni u kvalifikacijama za Ligu šampiona, gde ga čekaju rivali kvalitetniji od oba beogradska.

Niti će uspeti da promoviše ono što je uvek bila prepznatljivost crno-belih - talente iz omladinske škole.

U 148. večitom derbiju i u finalu Kupa Ivan Šaponjić, bez dileme jedini pravi špic u aktuelnoj generaciji Partizanovih fudbalera, proveo je na terenu ukupno 18 minuta. Beše to u prvenstvenom duelu na Marakani, protiv Čukaričkog nije igrao čak ni kad je sastav iz Humske jurio rezultatski zaostatak (e, za to ne postoji logično objašnjenje, šta god Milinković ponudio kao odgovor), pa čestit čovek ne može a da se ne zapita šta bi taj dečko trebalo da uradi da dobije šansu u utakmicama koje nose prefiks velike. Da poleti?

I kad će da postane igrač? Protiv Mladosti iz Lučana sigurno neće. Neće ni protiv Radničkog iz Kragujevca. Uostalom, nisu džaba umni ljudi rekli da velike utakmice rađaju velike asove, samo što se u Partizanu poslednjih godina zdravorazumsko razmišljanje može podvesti pod retkost identičnu prilikama crno-belih u finalu Kupa. Zato je i dilema kad će stasati u napadača kakvim ga ceni Nenad Jestrović, iako su do projektovanog Zlatana Ibrahimovića za početak najmanje dve stvari za Šaponjića bitne. Mora da nauči da živi i da igra pod pritiskom. A kad će da oseti tremu, spozna odgovornost i shvati težinu velikog kluba ako ne na mečevima koji u fudbalski oskudnoj Srbiji još jedno nečemu vrede i na kojima može da se stvori ambijent u kakvom, ruku na srce, nije navikao da igra.

Zoran Milinković je odlučio da ga poštedi. Onda će, koliko za dva meseca, ako se seti da je Ivan Šaponjić - da se niko ne naljuti - bolji napadač i od „lažne devetke“ Petra Grbića i od njegove rezerve Nemanje Kojića, da mu šapne:
„Sine, sad napadamo Ligu šampiona“.

To ne biva.

Kao što je Partizanovom timu u svakom trenutku, čak i kad promašuje, neophodan špic kakav je Ivan Šaponjić, snažan, ambiciozan, poletan i gladan golova, tako je crno-belima potreban šef struke koji će protiv rivala za koje sportska javnost smatra da je jači narediti juriš. Mada, pošto Partizan nema sportskog direktora, niti ijednog člana uprave koji se ikad ozbiljno bavio fudbalom, a potpredsednik za sportska pitanja maltene ne dolazi na stadion, onda nema ni ko da kaže Zoranu Milinkoviću da uporno pravi u Evropi neoprostive greške.

Pošto se isti ljudi koji su prodali Petra Škuletića i lako odrekli Danka Lazovića, a tokom proleća trošili energiju na prepucavanja sa čelnicima Crvene zvezde umesto da se bave problemima svog tima, još nisu setili da opomenu Zorana Milinkovića da Partizan nikad nije igrao ovako, možda ne bi bilo zgoreg da radi interesa crno-belih i srpskog fudbala spozna reči Ivana Tomića da Partizan mora da igra napadački.

Ako misli da (p)ostane „najbolji trener Srbije“.

Komentari / 0

Ostavite komentar