Vujović: Još boli priča da smo pustili Hrvate 2006.!

Bivši as, aktuelni trener Zagreba, u razgovoru za „Blic“ otvoreno o svemu, uključujući i „puštenu“ utakmicu sa „vatrenima“.

Ostali sportovi 30.04.2015 | 00:15
Vujović: Još boli priča da smo pustili Hrvate 2006.!

Mesto: Palau Blaugrana, dvorana Barselone. Vreme: subota, 18. april 2015, 18.25. Događaj: revanš utakmica četvrtfinala Lige šampiona, Barselona - Zagreb. Dok spiker predstavalja rukometaše hrvatskog šampiona čuje se poneki zvižduk, tek da se vidi da su na gostujućem terenu. Kada je red došao na trenera, zvižduke je zamenio aplauz, salve aplauza, i pre nego što se zvanično čulo: „Entrenador... Veseeeliiin Vuuujoviiiić!“.

Kakav je to momenat bio! Dve decenije po odlasku iz Barselone Vuja je doživeo ovacije. Ljudi ga pamte, ne zaboravljaju da je on bio igrač koji je promenio istoriju kluba, sa njim u timu osvojena je dugo čekana prva titula šampiona Evrope.

- Bilo je neverovatno, neponovljiv osećaj. Naravno da nisam očekivao zvižduke, ali ni ovakav doček. Ipak je prošlo mnogo vremena. Međutim, od dolaska u Barselonu, u hotelu, na treningu, od radnika u dvorani osetio sam srdačnost, toplinu... Ne znam sa koliko sam se ljudi slikao u ova dva dana u Barseloni. Čovek mora da bude ponosan kada doživi tako nešto.

A šta je sa tragom u srpskom rukometu...

- Onaj igrački se valjda zna, o trenerskom je teško govoriti, već devet godina nisam u srpskom rukometu....

Nedavno si se spominjao kao kandidat za selektora Srbije.

- Jesam, kad god se traži selektor ja sam uvek kandidat, ali dalje od kandidature nismo odmakli. Razgovarao sam sa Marjanovićem, rekao mi je da će mi se neko javiti. Do danas nije.

Srbija je dobila selektora, Dejana Perića?

- Želim mu sve najbolje. Znam ga kao vrlo studioznog, ambicioznog. Nedostaje mu trenersko iskustvo, ali nadam se da će njegovi kvaliteti nadmašiti taj hendikep.

Otkud Vuja u Zagrebu?

- Princip ponude i potražnje, oni su tražili trenera, ja sam bio slobodan.

Zli jezici kažu da je to vraćanje duga za puštanje Hrvata 2006. na Evropskom prvenstvu.

- Ha, ha, jeste, ja sam pre devet godina znao da ću biti trener Zagreba...

Šta je istina u vezi sa tom utakmicom? Rekao si da će ta priča tebe doživotno proganjati?

- Rekao sam jer je tako... Boli me neistina. Pa, ja rođenog sina ne bih pustio da me pobedi u bilo čemu. Sve je nesrećni splet okolnosti, pogrešna interpretacija. Istina je samo jedna: Hrvati su, neformalno, pipali puls da mi ne igramo punom snagom. Niko nije tražio da ih pustimo, niko ništa nije nudio, nije bilo nikakvih tajnih sastanaka, ali je bilo razgovora, sa njihove strane, u stilu „vama ta utakmica ništa ne znači“. Tokom dana video sam u hotelu neke naše igrače kako srdačno ćaskaju sa svojim hrvatskim kolegama, saigračima u klubovima. Imali smo četiri para igrača koji su bili zajedno u inostranim klubovima. Vidim da se sprema neka opuštena atmosfera. Na sastanku, da bih malo isprovocirao igrače, kažem: „Ako mislite da ih puštamo, kažite, da bar ispadnemo mangupi“. Oni skoče: „Kakvo puštanje, ni govora...“ Pred utakmicu su u svlačionicu ušla dva funkcionera Saveza, ja sam izašao. Ne znam šta su rekli igračima. Znam da je dogovor bio: „Idemo da pobedimo...“ Izgubili smo, ostala je tužna, netačna priča. Evo, pozivam javno bilo kog od igrača koji su bili na tom takmičenju neka kaže da li sam tražio da puste utakmicu... Umoran sam više od demantija, svestan da nikada nema snagu prve informacije, ma koliko ona bila netačna. Inače, moje moto je 'Ne moraš biti ponosan na sve sto si uradio - važno je da se ničega ne stidiš'.

Kako je u Zagrebu?

- Super. Dobro organizovan klub, sa mnoštvom talentovanih, ali nedovoljno iskusnih igrača. Ovo četvrtfinale je daleko više nego što se u klubu očekivalo. Zadovoljan sam onim što sam uradio za relativno kratko vreme. Na nekim utakmicama imali smo po 16.000 ljudi. Klub je takođe zadovoljan, nudi mi dugogodišnju saradnju, na pet godina.

Znači, ostaješ u Zagrebu?

- Nisam još odlučio, ali blizu sam. Ne baš na pet godina... Zagreb će dogodine igrati Ligu šampiona po novoj formuli, po osam ekipa u dve elitne grupe. Bojim se da je srpski prvak, ma ko bio, daleko svetlosnu godinu od tog takmičenja.

(Dok smo pričali, stigla mu je poruka. Čitao ju je nekoliko minuta, a onda mi pružio telefon sa podužom porukom. Pisao je jedan igrač Zagreba. Iskren, emotivan izliv zahvalnosti sa poentom na kraju: „Vi ste mnogo više od trenera“.)

Region priča o dočeku koji je Vujović nedavno doživeo kad je sa Zgrebom gostovao u Skoplju.

- Uh, tek to je bilo nezaboravno. Potražite na Jutjubu pojam „Vuja - komiti“... Ovacije su trajale 15 minuta! Srećan sam što iza mene i mog minulog rada, igračkog ili trenerskog, ostaje takav trag.

Da ne čekaš ponudu Barselone?

- Čekam! Klupa Barse je moj trenerski san, ali putevi nam se još nisu ukrstili.

Komentari / 0

Ostavite komentar