Analiza: Navijači Reala - madridska sramota!

Zašto se navijači Reala ponašaju kao hipohondri, koji u svakom kašlju vide upalu pluća, u svakoj zanoktici kancer kože?

Fudbal 28.03.2015 | 23:30
Analiza: Navijači Reala - madridska sramota!

Neke stvari se moraju staviti do znanja direktnim udarcem u glavu, bez okolišanja i plesa oko protivnika. Pa evo da probamo: Real Madrid, najbolji klub na svetu svih vremena, verovatno ima najgore navijače na planeti. To nevernici s Bernabeua, toliko daleko od svih ostalih fudbalskih poklonika, s kojima ne mogu da se identifikuju taman koliko pravi srednjovekovni kraljevi s kmetovima, s kojima ne dele ni tugu ni radost, ove sezone dokazuju iz subote u subotu, iz srede u sredu.

Protiv Šalkea su zviždali Ikeru Kasiljasu – ej, Kasiljasu! Pa to taj čovek, živa veza između Realove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, nije zaslužio ni za milion godina i za milijardu loših odbrana! Koliko je puta samo sam spasao Madrid? – Sami Kedira gotovo da je najuren sa terena, a Geret Bejl... Oh, Geret Bejl.

Da nije dobio salvu uvreda s tribina već u prvih nekoliko minuta utakmice s Nemcima, možda ne bi onoliko grešio, da su ga nosili aplauzi, možda bi ga protiv Barselone i bilo na terenu, umesto da se krije od lopte.

To ne važi samo za njega, naravno. Nije samo promena taktike Luisa Enrikea od drugog poluvremena nedeljnog Klasika napravila tihu uspavanku koju će oplemeniti samo jedan fudbalski ugriz Luisa Suareza, to je umnogome učinila i atmosfera sumorne izmaglice koja je ophrvala Madrid u poslednjih mesec dana; taj strah od još jednog poraza, još jedne kanonade zvižduka s tribina, još jednog razvlačenja svih igrača, pa čak i Kristijana Ronalda, u onom delu španske štampe naklonjene zlatnom delu Madrida i Španije.

To je strah koji vezuje noge u čvorove i ispumpava vazduh iz pluća nasred terena.

A najgori fudbaler nije netalentovani fudbaler, najgori fudbaler je uplašeni fudbaler.

Koliko god ga tetošili marketinški stručnjaci, fudbal je često i dalje dvosmerna igra, podložna samo njemu znanoj podvrsti Njutnovog zakona akcije i reakcije – koliko daš, toliko primaš; koliko motivacije stiže s tribina, toliko će biti pretrčanih kilometara...

A oni su radili sve suprotno.

Sve pomalo podseća na onu staru „Kvaku 22“, opisanu kod maestralnog Džozefa Helera. Kada su bili prvi na tabeli, imali i po više od tri boda prednosti nad Barsom i Atletikom, navijači su i tada zviždali i bili nezadovoljni. Da su stali iza svog tima, kaže ovaj logički paradoks, možda ne bi ni došli u ovu situaciju. Ali neraspoloženje s tribina prenelo se na igrače, oni su postali malodušni i u panici od još jednog poraza, pa još jednog, pa još jednog...

Da, Real mora da bude atraktivan, to jeste utkano u njegove hromozome, i ne samo njegove, jer je fudbal u Španiji često zabava – pa to je narod koji je od borbi s bikovima napravio umetnost i teatar! – Real i mora da bude najbolji, jer onda to nije Real.

Ali ne dolazi se do deset titula evropskog prvaka i ugleda najbogatijeg, najvažnijeg kluba na svetu samo „entertejmentom“ – svaka od njih izvojevana je na minskim poljima i u rovovima fudbala krvlju i znojem, i na kraju je uvek rezultat najvažniji. A rezultat je tu, tu je i Ančeloti, najbolji trener na planeti koji je doživeo i preživeo mnogo ovih „padova forme“ i bio najuspešniji baš kada su ga svi otpisivali, do kraja Primere ima još da se igra, i Barsa možda deluje nepobedivo, ali samo onima s pamćenjem kao zlatna ribica...

Zašto se onda navijači Reala ponašaju kao hipohondri, koji u svakom kašlju vide upalu pluća, u svakoj zanoktici kancer kože? Kao tinejdžeri koji mami i tati kažu „sve vas mrzim“ i odjure u svoju sobu ako ne dobiju poslednji model iPhonea?

Možda su oni, u stvari, samo poslednji, plastični stepenik u (d)evoluciji novog fudbalskog navijača, onog kojem je svejedno da li sedi u loži Bernabeua ili se šeta crvenim tepihom kakvog fensi filmskog festivala – on je tu da bi video predstavu, i ako predstava nije dovoljno dobra ima, misli, sva prava da izrazi negodovanje i traži da mu vrate novac.

A ljubav? Ljubav, valjda je to pouka ovih razmaženih „navijača“, dođe i ode baš s tim parama...

Komentari / 0

Ostavite komentar