Banjaluka: Republika Srpska je ugrožena

Socijaldemokratija je postala politički manipulator, izgubila je integritet, svoje saosjećanje i poštenje. Ideje su uništene, uništena je sloboda, nismo jednaki, nismo solidarni. Ljudi osjećaju da je sistem u kojem žive nepravedan, većina je bijesna, ljutita i bez perspektive, suočena sa celebriti kulturom u kojoj mali broj bogatih ostalima, pred nosom, maše milionima.

 

Republika Srpska 01.02.2015 | 17:18

Politička elita nastoji te ljude predstaviti kao “prljave, ružne, zle” i društveni otpad, ali to nije pametna politika i zbog toga će tenzije samo rasti. Na narod se ne smije gledati kao na šljam, jer to su ljudi koji su vrlo pametni i napredni, ali su frustrirani jer žive u društvu za koje misle da im ne pruža nikakvu šansu, nikakvu karijeru, nikakvu sigurnost, pa ni osječaj pripadanja.

Još su nesigurni, ali sve ove slike koje vide, svi ovi protesti koji se događaju po svijetu, daju im nadu da ljudi kao oni imaju pravo i hrabrost da kažu da je dosta i da žele dostojno živjeti. Definitivno shvataju da smo se našli u potpuno bezizlaznoj situaciji i da postoji lice koje, u svojstvu glavnog arhitekte, staratelja i čuvara postojećeg režima autoritativne kleptokratije, već duže vremena sistematski uništava Republiku Srpsku. To lice se zove – Milorad Dodik.

Njegovo ime je postalo simbol okrutnosti prema sopstvenom narodu, simbol ove korumpirane zemlje, zemlje siromašnih i obespravljenih radnika, zemlje bez ideala i budućnosti. Zemlje koja, neposrednom zaslugom Dodika i njegovih papaka, nastavlja degradaciju vrijednosti, zemlje koja je postala krasno mjesto za pobješnjelo samoljublje, razuzdani snobizam i sve veči nemoral.

Zemlje koja je nemilice gurnuta da padne licem u blato prezira bez, ne samo osnovnih ljudskih prava, već i prava na sam život. U blato neiskrenih i jalovih imitacija državnih i političkih institucija, koje se nižu od fantoma po imenu SNSD,pa do dodikarizma.

Bez Dodikovog višegodišnjeg pregalaštva danas ne bi bilo lopovskih finansijskih imperija u vlasništvu raznih Stankovića, Radišića, Kajića, Čičića, Škrbića…, ljudi iz njegovog najbližeg okruženja, niti bi bilo parazitarirajućih javnih preduzeća, tih crnih rupa naše ekonomije, kojima rukovode njegovi partijski drugovi i drugarice.

On nije sposoban da ocjeni realne opasnosti i uoči rizike kojima se zemlja izlaže, a to znači da nije u stanju da učini pravilan izbor mogućeg smjera kojim treba da se krećemo i da na tom putu prepozna potencijalne saveznike ili protivnike.

Očigledno je da se Dodik dobrovoljno nikada neće odreći vlasti, a njegova tvrda odlučnost da doživotno vlada ne proističe toliko iz želje za vlašću, koliko iz straha od odgovornosti za sve što je učinjeno. Za narod je ponižavajuće, a za Republiku Srpsku krajnje opasno i razočaravajuće imati vladara koji je vrsta nezdravog razuma u kojem se politika redukuje isključivo na zaštitu nacionalnih interesa sa jakom ideološkom konotacijom. To je krst koji nećemo moći još dugo da nosimo. Opšti svenarodni zahtjev treba da bude sljedeći apel: Dodik mora da ode.

Pripadan najbrojnijoj grupi, onima koji nemaju političku naklonost prema akterima na političkoj sceni i koji smatraju da je ovoj zemlji i ovom gradu potreban jedan Pokret za suzbijanje njihovog štetnog uticaja.

POKRET ZA BANJALUKU – Pokret za promjene

Čeka nas burno vrijeme, drama donošenja sudbonosnih odluka, period indukovane agonije i međunarodne “zabrinutosti”, ali sva ta pamet nas neće bombardovati konačnim rješenjem. A rješenje je da se svi zajedno suočimo sa realnim stanjem i preuzmemo inicijativu.

Ne smijemo se nadati da će sve doći na svoje mjesto i da će se ovi politički jebivjetri dogovoriti oko onoga o čemu su, već ranije, odlučili da se neće dogovoriti. Nemaju oni ni volju, a ni znanje, potrebno za dogovor. Da bi se nešto pokrenulo, narod ne smije da šuti, nego da traži rješenja i promjene koje podrazumjevaju demokratsku procedure i korak u civilizovano društvo.

Nažalost, ima ljudi kojima je mozak još na livadi, glava ne proizvodi, a stomak samo troši. To ne može tako, jer se zna šta mozak proizvodi kada je u tijesnoj vezi, takoreći, u koaliciji sa dupetom… Moramo što prije mentalno pobjeći iz ovog sranja, iz ovih nacional – populističkih okvira, jer vlast je u našim rukama.

Problem je što je na ovim prostorima malecka razlika između lešinarske pozicije i bezmude opozicije, lideri takođe malecki, k’o amebe se samo dijele i množe. Jedino što možemo da dobijemo od tih mikroorganizama je neka teška depresija.

Nevjerovatno je da ovi naši politički klošari ne osluškuju puls naroda, iako, objektivno, postoji mogućnost da se artikuliše veliko narodno nezadovoljstvo,da se napravi opasna mješavina socijalnog i nacionalnog bunta. Ljudi vide da se problemi ne rješavaju, spremni su da štrajkuju glađu, oduzmu sebi život, postaće spremni da i motikama krenu na vlast, jer od samouništenja do uništenja drugih nije dalek put.

Najgore je da ne bude nikakvog liderstva, već da pobuna građana krene spontano i da gledamo najradikalnije oblike djelovanja. Kod nas ne postoji tradicija masovnih protesta i kolektivna svijest je, još uvijek, pretežno poltronska, ljudi se ni u šta ne bi mješali, pa čak ni u borbu za vlastita prava. Ni filozofija, ni ideologija, ni religija, ni sociološki procesi koji su u toku, neće narod izvesti u masovnijem broju, na ulice. Na ulice ih može izvesti samo i isključivo vučja glad.

Kada jedan sistem iscrpi vlastite potencijale za održavanje društvenog poretka nastupa revolucija, ne u smislu klasične revolucije, nego na nivou revolucije društvene svijesti. Zbog svega toga treba izaći na ulicu i dostojanstveno protestovati. Osim što ćemo od hodanja biti zdraviji, kao građani ćemo biti ponosniji, aktivniji, odgovorniji i svjesni svoje snage.

Tutanj protesta puno je glasniji od dobro poznate šutnje i put je ka stvaranju primjerenije političke kulture. Želim da zamolim sve one koje su moderni kneževi socijaldemokratije napravili budalama, da se bore za svoje ideale, pljunu na ovu sramotu i speru ljagu sa svog obraza. Ako se ne opametimo krivi smo sami, svako za sebe, pojedinačno i lično.

Očekujemo podršku od stranaka koje imaju sličnu strategiju i dinamiku djelovanja, udruženja građana i nevladinih organizacija, učesnika rata, javnih i kulturnih ličnosti, slobodnih medija…, svih onih koji hoće da se bore i učine nešto za ovu državu, za Republiku Srpsku i za Banjaluku. Jer, nije sve crno kao što izgleda.

Izvor: POKRET ZA BANJALUKU