Politička rašomonijada

Političke vode su još premutne, ali neki obrisi su vidljivi. Ključna stvar je da u ovom trenutku nijedan politički blok u Republici Srpskoj nema skupštinsku većinu od 42 poslanika.

Republika Srpska 01.11.2014 | 17:50

Milorad Dodik spinuje javnost neistinama, najavljuje mandatara, čije ime ne saopštava; najavljuje nastavak saradnje sa DNS-om i socijalistima, koji nije siguran; kontaminira javnost dezinformacijama, hineći snagu koja ne postoji, autoritet kojeg nema i kredibilitet, kojeg nikad nije ni imao.

U njegovim redovima se talasa, strah izbija poput gejzira, napadi na Savez za promjene su sve slabiji, otužniji, a sjetili su se čak i zaštite institucija, koje je upravo Režim poništio, ostavljajući od njih tek konture, dok je svu vlast isisao u neformalne centre moći - kafane kraj dvorane Latkašima i restoran „Kej“ kraj Vrbasa.

Savez za promjene, za razliku od Režima, vrlo strpljivo gradi svoju priču i vrlo temeljno, za sada, neutrališe sve Režimske spinove o sigurnoj većini i kontinuitetu vlasti.

Ako bih procjenjivao ko je u ovom trenutku bliže vlasti, usudio bih se reći da je Savez za promjene manje daleko od nje nego što je to SNSD.

Prava bitka na nivou Republike Srpske tek slijedi, a DNS i socijalisti (ili svaka od ovih stranaka ponaosob) su u najvećoj dilemi: biraju između podrške Dodiku, koja istovremeno znači i izolaciju, nasilje i rušenje preostalih kontura institucija ili Savezu, koji u ovom trenutku može ponuditi izlazak iz izolacije i napore na zaustavljanju daljeg propadanja društva.

Činjenica koja može značajno opredijeliti DNS i socijaliste jeste da su SNSD i Dodik u slobodnom padu, koji je nezaustavljiv.

Na nivou BiH je manje mutno, nego na nivou Republike Srpske.

Vidljiviji obrisi ukazuju da je i u toj ravni Savez za promjene manje daleko od vlasti, nego što je to suprostavljeni politički blok.

Dodik je napravio, po SNSD neoprostivu i glupu grešku, proglašavajući „osovinu“ sa HDZ-om.
Na taj način on je sebe i Dragana Čovića od političkog inaugurisao u bezbjednosni problem, što je mnogo opasniji nivo.

Podržavanje formiranja trećeg entiteta, kojeg otvoreno zastupa Čović, nikako ne ide u prilog Dodikovim ambicijama da participira u Savjetu ministara BiH. Nijedna bošnjačka stranka, koja drži do sebe, neće prihvatiti da bude točak na „osovini“, čija je politika dezintegracija. I to brutalna.

Uz to, „osovina SNSD-HDZ“, koja u parlamentu BiH od 42 poslanika ima deset, nije ni čačkalica spram bloka čije je realno formiranje, a koji bi činili SDA, SDS, PDP/NDP, DF, HDZ 1990, ASDA i koji broji 23 poslanika.

Ta 23 poslanika su dovoljna i za većinu i za formiranje Savjeta ministara, i bez SNSD-a i bez HDZ-a, i bez prevelikih mogućnosti opstrukcija u oba doma parlamenta BiH.

Kada se Čović suoči sa ovom činjenicom, „osovina“ sa Dodikom se, izvan svake razumne sumnje, i njemu učini nepotrebnom, štetnom i suprotstavljenom hrvatskim interesima.

Čović hoće još određeno vrijeme šlepati Dodika, ali je već sada svjestan da je njihov osovinski blic krig propala stvar.

Kako vrijeme bude odmicalo, on će sve više uočavati da je Dodik već sve dao što je mogao dati za hrvatske nacionalne interese i da je vrijeme da se Hrvati, čitaj HDZ BiH, okrenu drugim partnerima.

 

SlobodanVaskovicBlog