Još jedan komentar o srebrnim momcima

Srebrni poraz u finalu SP pokazao je nama nešto važnije: koliko je čvrst naš košarkaški koren. Nisu ga sasušili ni raspad SFRJ, ni sankcije, ni bombardovanja, niti tranzicijske slepe ulice.

Košarka 17.09.2014 | 16:15
Još jedan komentar o srebrnim momcima

Kažu da su igrali sa nekom „sklepanim“ ekipom. Da je to, zapravo, po jačini neki 5. ili 6. sastav SAD koji su sastavili. Da je bio i prvi sastav, deseti, 20, 30...pobedili bi nas. I bilo koga drugog.

Razlika između američke košarke i ostatka sveta ipak je nebo i zemlja. I ta se razdaljina ne može egzaktno izmeriti. Onih 129:92, samo su cifre. Iza tih brojki je potpuna dominacija. To i mi, i ostatak sveta, svi koji nam gledaju u leđa, moramo da priznamo.

Ali, srebrni poraz u finalu SP pokazao je nama nešto važnije: koliko je čvrst naš košarkaški koren. Nisu ga sasušili ni raspad SFRJ, ni sankcije, ni bombardovanja, niti tranzicijske slepe ulice. Od kraja pedesetih godina 20. veka ova igra donosi nam medalje sa evropskih i svetskih šampionata, olimpijskih igara... I to ne samo seniori, već i kadeti, mlada reprezentacija, ženske selekcije. Ako kontinuitet uspeha traje preko 60 godina, onda je iza njega znak jednakosti sa kvalitetom. I talentom.

Svako od tih svetskih zlatnih odličja davalo je energiju procesu regeneracije: šampioni iz Ljubljane (1970), Manile (1978), Argentine (1990), Atine (1998) i Indijanapolisa (2002) bili su idoli deci od koje su rađane nove generacije neuništive srpske košarke. I ovo srebro imaće tu istu snagu zlata.

Nismo ni mi poslali apsolutno najjaču ekipu, mada je to uvek pitanje na koje su mnogi odgovori istiniti. Ali, alhemičar Saša Đorđević je napravio TIM. I iz tog tima izvukao maksimum. Srpskom timu ostatak planete gleda u leđa. A Amerikanci? Oni, košarkaški, i nisu sa ove planete...

Komentari / 1

Ostavite komentar
Name

Tuzla

17.09.2014 14:17

Svaka čast reprezentaciji Srbije i košarkašima, uvijek su bili najbolji. Još jednom iskrene ćestitke na velikom uspjehu.

ODGOVORITE