"Dodik u moskovskim hodnicima" tvrdi NDP

Boravak Milorada Dodika i Željke Cvijanović u Rusiji, koji već tri dana po moskovskim hodnicima  čekaju da ih  primi neko iz rukovodstva Ruske Federacije, pravi je primjer njihove bahatosti,  improvizacija i neorganizovanosti , saopšteno je danas iz Čavićevog NDP-a

Sramotno je da građane Republike Srpske, zarad izbornih potreba, zavaravaju svojim navodnim dobrim odnosima sa rukovodstvom Ruske Federacije, a već tri dana u Moskvi niko od zvaničnika vlasti Ruske Federacije sa njima nije progovorio ni riječi, čak ni  nižerazredni funkcioner u rangu pomoćnika  ministra.

Zdravom razumu je nepojmljivo da  im je trebalo da u Moskvi postignu dogovor o kupovini mazuta iz Rafinerije Brod za potrebe grijanja Banjaluke i Prijedora sa Zarubnježnjeftom koji je suvlasnik Rafinerije u Brodu?

Kupovinu mazuta kojeg rafinerija Brod ima u izobilju i ne zna kome da ga proda mogli su obaviti telefonskim pozivom, iako su za nabavku mazuta nadležni lokalni organi vlasti Banjaluke i Prijedora, a ne Predsjednik Republike i Predsjednik Vlade Republike Srpske. Usput, to mazut bi trebao biti nabavljen postupkom javne nabavke, a ne razgovorom u „četiri oka“.

Kada su već dogovarali novo zaduženje , ovaj put kod Ruske VTB banke , u visini od navodno 75 miliona evra, zašto im nije palo na pamet da sa ruskim kupcem rafinerije Brod dogovore da oni plate Republici Srpskoj 75 miliona evra koliko su ostali dužni prema privatizacionom ugovoru za neplaćene poreze i doprinose Rafinerije Brod. Umjesto da se kod ruske banke zadužuje Republika Srpska, jednostavnije je bilo da se kod te iste banke zaduži ruski vlasnik rafinerije Brod i odmah jednokratno vrati ukupan dug prema  Republici Srpskoj.

Zar Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović nije palo na pamet da insistiraju kod  ruskih partnera da plate dug budžetu Republike Srpske, umjesto što nas dodatno zadužuju novim kreditom, a pritom je  iznos duga i kredita  identičan.

Žalosno je i tragikomično u kojoj se mjeri zloupotrebljava tradicionalno rusko-srpsko prijateljstvo zloupotrebljava u  stranačke predizborne svrhe nepotrebnim i skupim boravkom u Rusiji.  Obijajanje moskovskih pragova i moljakanje po hodnicima  da ih neko primi na par minuta razgovora, dodatno je brukanje Republike Srpske  u jeku izborne kampanje, a sve u funkciji isprazne priče  „kako su u Rusiji postignuti istorijski dogovori“ što je, naravno, besmisleno i  daleko od istine.

Prava istina, koju građani Republike Srpske trebaju znati,  je da su izigrali ruske partnere u postprivatizacinom periodu Naftne industrije , jer su Ruski partneri do danas uložili oko 350 miliona evra u Naftnu industriju koja trenutno bilježi gubitak u poslovanju od gotovo 300 miliona evra, jer nema plasmana  za svoje proizvode na području Federacije BiH.

Prava istina je i da su Dodikovi partneri Lagumdžija i Čović potpuno blokirali tržište Federacije BiH za proizvode Rafinerije i pored silnih Dodikovih lažnih  obećanja da će riješiti probleme sa njima što je ruskim partnerima postalo nepodnošljivo. Istina je i da su istraživanja potencijalnih nalazišta nafte u
Republici Srpskoj pred kolapsom, u šta su ruski partneri uložili nekoliko desetina milona KM vjerujući navodima Dodikove vlasti da na području Srpske ima perspektivnih naftnih nalazišta.

I, konačno,  istina je da priključak gasovoda iz Republike Srpske na Južni tok za Gasprom zavisi od Republike Srpske a ne od Gasproma. Oni će dozvoliti da se Republika Srpska sama finansira i gradi priključak na gasovod  Južni tok pod uslovom da vlasti Srpske garantuju minimalnu potrošnju gasa koja je Gaspromu isplativa za isporuku i garantovana u kontinuitetu duži niz godina.

Budući da u Srpskoj ne postoji dovoljno potrošača za takve projekcije, Dodik je ruskim partnerima obećao izgradnju dvije gasne elektrane, kako bi se obezbijedio kontinuitet potrošnje gasa, što je Gaspromu i najvažnije.Umjesto da struju u Republici Srpskoj proizvodimo na ugljenokopima i  hidropotencijalima kojih imamo u izobilju, Dodik pristaje da u budućnosti  proizvodimo struju  uvoznim gasom, a kilovat tako proizvedene električne energije je višestruko skuplji nego u hidroelektranama. Zar niko nije primijetio da zemlje u okruženju, poput Srbije i Hrvatske, koje imaju tradiciju potrošnje gasa, i ne pomišljaju da grade gasne elektrane koje će proizvoditi struju iz uvoznog gasa.

Da zaključimo - Dodik je sa Cvijanovićkom  u Rusiju otišao, ne zbog interesa srpskog naroda, kojeg navodno tamo predstavlja, već zbog izbornih interesa Saveza nezavisnih socijaldemokrata.

Ako  je već otišao u državnu posjetu Ruskoj federaciji, Milorad Dodik bi se tamo trebao ponašati kao državnik, a ne kao pijačni nakupac, kako nažalost izgleda njegov treći dan boravka u Rusiji - državi sa kojom nas vežu bratske veze naša dva  naroda.

Saopštenje za javnost Narodnog demokratskog pokreta