Sjećanje na srpske žrtve iz Ranče

Na gradskom groblju u Bratuncu danas su, parastosom, polaganjem cvijeća kod spomen-krsta i prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih, obilježene 22 godine od pogibije sedam srpskih civila u bratunačkom prigradskom naselju Ranča.

Republika Srpska 25.07.2014 | 12:30

Delegacija Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunac položila je cvijeće, a članovi porodica okadili su humke i prislužili svijeće za pokoj duša njihovih ubijenih srodnika.

Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća. Među sedmoro ubijenih bile su tri žene, a tog dana 21 mještanin je ranjen. U ovom selu, kao i ostalim oko Srebrenice i Bratunca, muslimanski vojnici pobili su stanovnike koje su zatekli, opljačkali pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile.

"Napad je počeo u 15.30 časova. Zapucalo je sa svih strana. Upali su u selo i ubijali sve redom vičući:`Hvataj ih žive, štedi municiju!`. Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je da se izvuče iz sela niz korito Glogovske rječice prema Bratuncu", prisjeća se Anđelko Cvjetinović, koji je preživio tog dana upad muslimanske vojske u selo.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović podsjetila je da za ovaj, kao ni za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao. Ona je navela Ranču, Gornje Magašiće, gdje je ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, zatim srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i još niz sela, gdje je u jednom danu ubijano od 10 do 20, pa do 50 i više od 100 mještana, kao što je bilo 16. decembra u bratunačkom selu Bjelovac. "Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH.

Nakon 22 godine od zločina nemamo nikakvu informaciju u kojoj je fazi istraga, da li se nešto uopšte radi i da li će optužnice biti podignute. Kada predmet konačno dođe na red, pitanje je da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo, da kažu ko je i kako počinio zločine", rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde, jer godinama Tužilaštvo i Sud BiH procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.

"Na taj način Bošnjake prikazuju kao žrtve, a Srbe kao agresore i zločince što brojni dokazi i predmeti o počinjenim zločinima nad srpskim civilima i vojnicima mogu demantovati, ali oni te predmete skrivaju i čekaju da poumiru svjedoci i da zločince oslobode po ustaljenoj praksi `zbog nedostatka dokaza`", rekla je Filipovićeva.

Mileva Jokić, čiji je otac Dragomir Mitrović kao civil uhvaćen živ 15. juna kod ovaca, odveden, mučen i ubijen u Potočarima i još nije pronađen, kaže da ne vjeruje u pravosuđe BiH koje radi diskriminatorski osuđujući Srbe, a opstruiše vođenje procesa protiv Bošnjaka koji su počinili brojne zločine nad Srbima u srednjem Podrinju.

"Kako vjerovati u BiH, čije pravosuđe tako radi?", pita Jokićeva. I ostali članovi porodica poginulih ističu da diskriminacija i licemjerstvo pravosuđa BiH uništava i posljednju nadu da je moguć ravnopravan život u BiH, jer srpski narod nema prava kao i ostali i zato je takva zemlja za Srbe neprihvatljiva.

Ne može doći do pomirenja, povjerenja i izgradnje suživota ako će pripadnici jednog naroda odgovarati za sve, a drugog ni za najveće zločine i ako pravosuđe štiti zločince, jer ih ne procesuira, navode članovi porodica poginulih i ističu da ovakav način rada pravosuđa i još nekih zajedničkih institucija BiH dovodi do njenog "samoubistva".