I Vuk sit i Dodik na broju

Rudnik lignita u Stanarima nije privatizovan, već je podijeljen na dva dijela.

Republika Srpska 24.07.2014 | 17:48

Vrijedna imovina pripala je novoformiranom preduzeću „EFT Group- Rudnik lignita Stanari“, a ostatak postojeće firme poslan je u stečaj. Pored kuće Mitra Grujića nalaze se brda iskopanog lignita, tamnog mekanog uglja koji pripada obližnjem rudniku u Stanarima. Ovu vrijednu rudu čuva obezbjeđenje koji ograničavaju kretanje zainteresovanim prolaznicima.

Grujiću to ne smeta. Na obližnjem rudniku radi i iskopanoj rudi se veseli.

„Meni se sviđa i zbog okoline, i radnika, i omladine ove, i radi samog sebe“,  kaže ovaj šezdesetogodišnjak. Rudnik je nekada bio u državnom vlasništvu, a danas pripada globalnoj energetskoj grupaciji pod nazivom Energy Financing Team (EFT). Iako se u javnosti ovo predstavlja kao uspješna privatizacija, Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) doznaje da Rudnik nije kupljen u cjelini, zajedno sa dugovima i potraživanjima.

Prema finansijskoj i sudskoj dokumentaciji, prije devet godina došlo je do svojevrsne podjele Rudnika, pri čemu je veći dio imovine - zemljište, zgrade i oprema -postao imovina novoosnovane firme „EFT Group-Rudnik lignita Stanari“ koja je bila u većinskom vlasništvu EFT-a.

Ono što je ostalo od starog Rudnika - restoran, malo zemlje, dugovi i teško naplativa potraživanja - poslano je u stečaj. Dokumentacija pokazuje da je vrijednost imovine umanjena. Prodana je EFT-u za 10,5 miliona maraka, a knjigovodstveno je vrijedila 28,8 miliona maraka. Zemljište površine 267 hektara je prepušteno bez ikakve naknade.

Ispod zemlje u Stanarima ima najmanje 100 miliona tona lignita, čija je trenutna tržišna vrijednost oko šest milijardi maraka. Dragan Mikerević, koji je bio na čelu Vlade Republike Srpske koja je to odobrila, kaže da stari rudnik nije bila profitabilna, već firma koja je pravila gubitke.

„Kada treba da riješite problem, onda morate biti spremni kao hirurg da odsiječete ruku da biste sačuvali organizam. U tom momentu odlučujete šta ćete odsjeći. Mi smo odlučili tako“, kaže Mikerević u razgovoru za CIN.

Osnovna djelatnost grupacije EFT su investicije i trgovina energijom, a krajnji vlasnik je kompanija EFT Investment Plc, firma registrovana na Kipru, navedeno je u revizorskom izvještaju firme. Većinski vlasnici su Vuk Hamović i njegov sin Miloš.

Hamovića, srbijanskog biznismena koji ima adresu i u Londonu, mediji nazivaju balkanskim kraljem struje.

ULAZAK STRANOG PARTNERA

Lignit je mekani ugalj koji podsjeća na izgorjelo drvo. Riječ je o „prljavoj“ energiji koja zbog velikog prisustva ugljičnog dioksida (CO2) nije poželjna u razvijenim zemljama. Rudnik lignita u Stanarima kod Doboja je osnovan 1955. godine. Do rata je osiguravao egzistenciju za 450 radnika, a poslije rata je kao i većina državnih preduzeća zapao u finansijske probleme. 

Poslovanju nije pomoglo ni to što je 2003. godine urađena transformacija vlasništva u akcionarsko društvo, gdje su uz Vladu Srpske kao vlasnika većinskog paketa akcija upisane i akcije radnika, Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja (PIO) i Fonda za restituciju.

Milan Đurić, tadašnji direktor Rudnika, rekao je novinarima CIN- da su bili u teškoj finansijskoj situaciji i da je štrajk radnika trajao mjesecima. „Rudnik je bio gotovo da se eksploatacija uopšte ne može raditi“. Prema finansijskoj dokumentaciji, Rudnik je sredinom 2004. godine dugovao 11,6 miliona maraka: dobavljačima, javnim preduzećima, bankama, radnicima za neisplaćene plate i Fondu PIO za doprinose radnika, a pristigle su bile i obaveze za sudske sporove.

Đurić kaže da je zbog toga Vlada Republike Srpske donijela odluku da se traži strateški partner koji bi trebao pomoći Rudniku da riješi finansijske probleme. Međutim, umjesto da se rješavaju problemi ovog rudnika, raspisan je konkurs za izbor partnera za osnivanje novog društva. EFT je jedini dostavio ponudu pa je između njihove firme iz Danske EFT (Holdings) ApS i Akcionarskog društva Rudnik lignita „Stanari“ u februaru 2005. godine sklopljen ugovor o formiranju zajedničkog preduzeća EFT Group-Rudnik lignita „Stanari“.

U toj firmi strani partner je imao 72,24% suvlasničkog kapitala, ostatak je imao domaći partner. Na osnovu tog ugovora Vlada Srpske je dobila obavezu da novom društvu da koncesiju za eksploataciju uglja na poljima Ostružnja i Raškovac i da proglasi opštim interesom eksproprijaciju, odnosno izuzimanje uz naknadu privatnog zemljišta koje nije pripadalo Rudniku.  

AD Rudnik lignita „Stanari“ je dobio obavezu da novoj firmi prepusti svoju imovinu. Rudarski i Institut ekonomskih nauka iz Banjaluke procijenili su da imovina Rudnika vrijedi 8.670.000 KM. Međutim, oni nisu napravili popis stvari na osnovu kojih su procjenu napravili. Naveli su tek da se procjena ne odnosi na restoran, zalihe uglja, stadion i automobil golf. EFT je dobio obavezu da u novu firmu unese kapital od 22,5 miliona maraka koji će u periodu 2005. i 2006.godine potrošiti na rudarske i građevinske radove, opremu i odvodnjavanje.

Određene obaveze dobila je i novoosnovana firma „EFT Group-Rudnik lignita Stanari“. Partneri su se dogovorili da će ta nova firma preuzeti 268 radnika iz AD Rudnika lignita „Stanari“ te da će platiti veći dio njihovog duga u iznosu od 10,3 miliona maraka za dobavljače, neisplaćene plate radnicima te doprinose za penziono i socijalno osiguranje. Tri mjeseca nakon zaključenja ugovora Vlada Srpske je novoj firmi dala koncesiju za eksploataciju lignita na period od 30 godina, uz mogućnost produženja ovog roka.

Uslov je da entitetu plaćaju naknadu 3,4 posto od ukupnog prihoda koji ostvaruje prodajom uglja. Nekoliko mjeseci nakon što je firma „EFT Group- Rudnik lignita Stanari“ formirana, u julu 2005. godine sudski vještaci Rade Dugić i Mira Vasić prave popis imovine AD Rudnika lignita „Stanari“ koja će postati vlasništvo nove firme.

Pojedinačno je navedena oprema, građevinski objekti i zemljište. Sve to, prema njihovoj procjeni, vrijedi  8.670.000 KM, što je identična vrijednost onoj koja je iznesena prilikom procjene bez popisane imovine. Finansijska dokumentacija pokazuje da je vrijednost imovine umanjena i da je ona po knjigovodstvenoj evidenciji vrijedila oko 28,8 miliona maraka.

Vasić je u januaru 2007. godine dopunila svoj izvještaj koji je u vezi sa vrijednosti zemljišta i upisala sve katastarske čestice na kojima se zemljište nalazi. Ona je u tom izvještaju navela da zemljište površine 269 hektara ne vrijedi ni milion maraka. Napomenula je da je površina od 267 hektara takozvana otkrivka, odnosno da tu zemlje i nemate zbog toga ne vrijedi ni jednu marku.

Prema bilansu stanja AD Rudnika lignita „Stanari“ iz 2004. godine, njihova zemlja je vrijedila oko 24 miliona maraka. Među katastarskim česticama koje je Vasić popisala kao otkrivku, odnosno rudište sa kojeg je skinuta zemlja da bi se izvadila ruda, bila je i parcela na kojoj se nalazi zgrada restorana koji pripada Rudniku. Ta je zemlja zajedno sa restoranom opterećena kreditom u visini od 244.000 KM, ranije podignutim kod Hypo banke.

Vasić je odbila razgovarati sa novinarima. U EFT-u su objasnili da je to bila greška i da je greška ispravljena na način da su te katastarske čestice vraćene u posjed AD Rudnika. Advokat Marko Dragić iz Odžaka, stručnjak za međunarodno ugovorno pravo, izrazio je sumnju u objektivnost i profesionalnu etiku vještaka.

Smatra da su vještaci „prilagodili svoje nalaze“ kako bi ostala umanjena vrijednost imovine.

„Da je to zemljište procijenila na bilo koju vrijednost, to bi nužno dovelo do promjene visine osnivačkog kapitala, što EFT Group očito nije bilo od interesa“, kaže Dragić. U međuvremenu, stari rudnik mijenja naziv u AD Rudnik nemetala „Stanari“. Nakon što su ostali bez vrijedne imovine, poslovanje nastavljaju u restoranu društvene ishrane sa 17 radnika, uglavnom kuvara i spremača, jer su ostali prešli kod novog poslodavca. Njihova dugovanja se nastavljaju gomilati. Na imovini starog preduzeća nova firma „EFT Group -Rudnik lignitaStanari“ krenula je sa poslovanjem.

Predstavnik EFT-a Stevan Lončar kaže da su odmah po ulasku u Rudnik uložili oko četiri miliona maraka u revitalizaciju preduzeća. Uz ostalo, nabavili su nove transportne trake, kupili dodatnu opremu i izveli građevinske i druge radove.„Radnici su bili od 3 do 6 mjeseci bez plata. Rudnik je bio bez osnovnih sredstava za rad. Nisu imali otkrivene rezerve uglja, oprema se raspadala, prerada uglja nije postojala, tržište se ugasilo“, kaže Lončar u razgovoru za CIN.

S ozbirom da su dobili koncesioni ugovor, već u prvoj godini poslovanja krenula je i proizvodnja lignita te su sklopljeni i prvi ugovori o njegovoj prodaji. Prema podacima iz Službenog glasnika BiH, u septembru 2005. i januaru 2006. godine sa „Gradskom toplanom“ iz Doboja sklopljen je ugovor o nabavci uglja u ukupnoj vrijednosti 2,4 miliona maraka.

Pa ipak, AD Rudnik nemetala nije dobio svoj dio profita kao suvlasnik u preduzeću. Iz EFT-a su pojasnili da dividendu nisu dijelili, jer su imali povećane troškove poslovanja „kao posljedicu lošeg gazdovanja u prethodnih 20 godina“.

NAPUŠTANJE PERSPEKTIVNOG PREDUZEĆA

U februaru 2006.godine Republika Srpska je dobila novu vladu na čije čelo je imenovan Milorad Dodik. Tri mjeseca poslije ta Vlada donosi Zaključak da AD Rudnik nemetala „Stanari“ izađe iz suvlasništva firme, odnosno da svoj udio proda partneru za 10,5 miliona maraka. To je skoro isti iznos koji je Rudnik i trebao dobiti na osnovu sklopljenog ugovora o partnerstvu, a u vezi sa isplatom dugovanja.

Prema knjigovodstvenoj evidenciji iz tog perioda, AD Rudnik nemetala „Stanari“ je tada imao gubitak od 20,3 miliona maraka. Ipak, u Zaključku koji je Dodik potpisao navedeno je da se dugovanja mogu sanirati na način da ovo akcionarsko društvo proda svoj suvlasnički udio koji ima u firmi EFT Group-Rudnik lignita „Stanari“.

U Zaključku je navedeno i da EFT (Holdings) APS iz Danske ima pravo preče kupovine, a da „EFT Group - Rudnik lignita Stanari“ d.o.o. ima obavezu preuzeti u radni odnos sve radnike Rudnika nemetala „Stanari“, odnosno onu nekolicinu radnika kojaje ostala raditi u restoranu. „Mi smo htjeli da do kraja to provedemo.

Bili smo socijalno odgovorni i štitili radnike i to je ok“, rekao je novinarima CIN-a Dodik koji je danas na poziciji predsjednika Republike Srpske. U Vladinom Zaključku je data preporuka da Rudnik nakon prodaje udjela ide u stečaj ili likvidaciju.

Dodik smatra da ovdje nema ništa sporno. „Kada Vlada donese odluku, ja potpišem zaključak i to je moja obaveza“, rekao je u kratkoj izjavi.Odbio je duže razgovarati o ovoj temi. Zaključak Vlade prihvatili su i Skupština i Upravni odbor AD Rudnika nemetala.

Vrlo brzo je raspisan javni konkurs o prodaji udjela AD Rudnika nemetali „Stanari“ u novoformiranom preduzeću. U oglasu je naznačeno da pravo preče kupovine ima EFT (Holdings) APS iz Danske, a ako oni ne iskoriste, to pravo pripada najpovoljnijem ponuđaču. Par mjeseci nakon što je donesena odluka o prodaji udjela u preduzeću, EFT je uplatio 22,5 miliona maraka temeljnog kapitala firme, kako je dogovoreno po njenom osnivanju.

Oni su bili i jedini koji su se javili na konkurs za otkup 27,76% suvlasničkog udjela u firmi. S njima je u septembru 2006. godine zaključen ugovor o tome. Isplatili su 10,5 miliona maraka AD Rudniku nemetala „Stanari“ i postali jedini  vlasnici firme „EFT Group- Rudnik lignita Stanari“. Sedam godina poslije pokrenut je stečaj nad imovinom Rudnika nemetala u Stanarima pred Okružnim privrednim sudom u Doboju.

Advokat Dragić napominje da Vlada Srpske nije mogla donijeti takav zaključak, jer ona nije bila stopostotni vlasnik Akcionarskog društva. Dragić smatra da je takvom odlukom Vlada nanijela štetu ostalim akcionarima, najmanje u nominalnoj vrijednosti njihovih akcija. On podsjeća da otvaranjem stečajnog postupka prestaju sva osnivačka prava vlasnika akcionarskog društva, pa tako i akcionara. Pravo na imovinu prelazi na povjerioce.

Iako najmanje deset malih akcionara s kojima su razgovarali novinari CIN-a nemaju informacije šta se s Rudnikom desilo, bivši direktor Đurić smatra da je urađen dobar posao.

„Zato što je postupljeno sasvim jednim, što kažu, zadovoljavajućim pristupom po dogovoru za realizaciju i sa radnicima ili sa Sindikatom, sa zajednicom i sa Vladom. Nije ništa bilo zavijeno“, kaže Đurić. CIN-ovi sagovornici u EFT-u su rekli da je ova firma samo na eksproprijaciju do sada potrošila oko 40 miliona maraka.

Uz ostale, i mještanin Grujić pregovara o prodaji svoje imovine. „Ponude nisu pale, ali smo u pregovorima“, kaže novinarima CIN-a napitaNJE koliko para očekuje da dobije za svoje imanje. Kao jedini vlasnik firme, EFT ima pravo i na eksploataciju ugljena.

„Glupo je da dobiju firmu koja ima samo dugove, a da ne dobiju, normalno, prirodna bogatstva na osnovu kojih je ta firma i nastala“, kaže predsjedavajući Komisije za koncesije Republike Srpske  Predrag Aškrabić. Prema podacima iz Službenog glasnika BiH u periodu osnivanja firme, od 2005. do kraja 2013. godine EFT je na javnim tenderima dobio ugovore o isporuci lignita u visini od 13 miliona maraka.

Na upit CIN-a koliko je do sada uplaćeno koncesionih naknada, iz Ministarstva industrije, energije i rudarstva Srpske su naveli da je plaćena jednokratna koncesiona naknada od 50.000 KM nakon potpisivanja koncesionog ugovora, a da je u periodu od januara 2011. godine do septembra 2013. uplaćeno 3,4 miliona KM koncesione naknade po osnovu ostvarenog prihoda od prodaje ugljena.

Prema podacima iz koncesionog ugovora, u Stanarima ima lignita za period od 50 godina, uz uslov da se iskopava oko 3,5 miliona tona godišnje. U EFT-u tvrde da godišnje proizvode oko milion tona lignita, ali da planiraju proizvoditi 2,5 miliona tona u jednoj godini. 

U ovoj firmi smatraju da je ovo bio dobar posao za sve.

„Nismo nikada za sebe pravili loše poslove“, kaže EFT-ov predstavnik Stevan Lončar.

Izvor: www.cin.ba